in

Grinvič – centar vremena i prostora

Na današnji dan, 13. oktobra 1884. godine, londonski kvart Grinvič proglašen je za nulti meridijan od kojeg se računaju sve druge geografske dužine i vremenske zone na Zemlji.

Sve do sredine 19. vijeka, svaki grad u svijetu ravnao se po lokalnom vremenu. Nisu postojale nikakve nacionalne ili međunarodne konvencije o tome kako vrijeme treba mjeriti ili kada bi dan počinjao i završavao.

Primjera radi, neke države koristile su sistem “nejednakih sati”, u kojem je dužina sati varirala tokom godine kako se mijenjao odnos dužine dana i noći kroz godišnja doba. U većini država, svaki grad imao je dan sačinjen od 24 “jednaka sata”, s podnevom kao fiksnom tačkom, dakle s trenutkom prolaza Sunca kroz mjesni meridijan.

Budući da Sunce, prividno se krećući od istoka prema zapadu, prolazi kroz nebrojeno mnogo meridijana, tako se i “mjesno podne” kreće od istoka prema zapadu.

Kada je podne u Londonu, u Norviču je već 12:05, ali samo 11:44 u Plajmutu, obzirom na njihove relativne istočne ili zapadne udaljenosti od Grinviča. Drugim Iječima, Sunce se kreće 1° po nebeskom luku svake četiri minute, a 15° svaki sat. Norvič je 1° 15″ istočno, dok je Plymouth 4° zapadno od Grinviča. Takve razlike u mjesnom vremenu pogotovo su postale važne razvitkom željeznica.

Kako je svaki grad duž željezničke pruge koristio vlastito mjesno vrijeme, izrada i praćenje redova vožnje postala je noćna mora. Putnik na relaciji Boston – Kalifornija morao je dvadesetak puta namiještati sat kako ne bi zakasnio na presijedanje. Slični problemi pojavili su se razvitkom električnog telegrafa. Ipak, još uvijek nije postojao međunarodno dogovoren sistem održavanja vremena.

U oktobru 1884. sazvana je Međunarodna meridijanska konferencija u Vašingtonu DC, na kojoj je učestvovao 41 delegat iz 25 država.

Grinvič je proglašen nultim meridijanom s 22 glasa za, 1 protiv (San Domingo) i 2 suzdržana (Francuska i Brazil). Za njegov izbor postojala su dva glavna razloga. Prvi je bio činjenica da su Sjedinjene Američke Države izabrale Grinvič za bazu njihovog državnog sistema vremenskih zona. Drugi, iznešen od strane Britanskog delegata koji je predstavljao Kanadu, temeljen na proračunu ukupne nosivosti plovila koja plove morima, bio je da 72% svjetske trgovine zavisi od pomorskih karata koje koriste Grinvič kao nulti meridijan. Odluka, u suštini, bila je bazirana na argumentu da će imenovanje Grinvič kao nultog mendijana biti neprikladna najmanjem broju ljudi.

Linija koja označava nulti meridijan dugo je bila označena limenom trakom, poslije i od nehrđajućeg čelika, da bi od 16. decembra 1999. nulti meridijan bio označen jakim laserskim snopom zelene boje koji tokom noći sija iznad Londona.