Nizozemski naučni tim pod vodstvom ekotoksikologinje Heather Leslie i analitičke hemičarke Marje Lamoree prvi je pokazao da plastične čestice iz okoliša ipak završavaju u ljudskom krvotoku.
Rezultati njihovog istraživanja pod nazivom Immunoplast objavljeni su u naučnom časopisu Environment International. Istraživanje pokazuje da se minijaturni komadići plastike iz našeg okoliša apsorbiraju u ljudski krvotok.
Krv testirana na pet polimera
Navedeni naučni tim čine naučnici sa sveučilišta Vrije u Amsterdamu, Deltaresa i Amsterdam UMC-a, a razvili su analitičku metodu za utvrđivanje razine mikro i nanoplastičnih čestica u tragovima, u ljudskoj krvi. Metoda je primijenjena na krv 22 anonimna darivatelja. Krv je ispitana na prisutnost pet različitih polimera, odnosno građevnih blokova plastike. Također je određen stepen u kojem su pojedini polimeri bili prisutni u krvi.
Rezultati testiranja su pokazali da tri četvrtine ispitanika ima plastiku u krvi. Istraživanje je bilo prvo te vrste koje je dokazalo da plastične čestice mogu završiti u ljudskom krvotoku. Raniji pokazatelji toga, došli su tek iz laboratorijskih eksperimenata. Trenutno istraživanje pokazuje da ljudi svakodnevno upijaju mikroplastiku iz okoliša i da je riječ o mjerljivim količinama u njihovoj krvi.
PET otkriven u najvećoj koncentraciji
Ukupna koncentracija plastičnih čestica u krvi 22 darivatelja iznosila je u prosjeku 1,6 µg/ml, što je usporedivo sa žličicom plastike u 1000 litara vode (deset velikih kada). Četvrtina testiranih darivatelja nije imala u krvi uočljive količine plastičnih čestica bilo koje vrste. Polietilen tereftalat (PET), polietilen i polimeri stirena bili su najčešće vrste plastike pronađene u uzorcima krvi, a zatim polimetil metakrilat. Polipropilen je također analiziran, ali su koncentracije bile preniske za precizno mjerenje.
Sljedeće je pitanje koliko je lako tim česticama premjestiti se iz krvotoka u tkiva, poput na primjer mozga.
“Sad smo dokazali da naš krvotok, naša rijeka života, ima plastiku u sebi”, kaže Leslie.
“Ovaj skup podataka je prvi te vrste i mora se proširiti kako bi se stekao uvid u to koliko je zagađenje plastikom rašireno u ljudskim tijelima i koliko to može biti štetno. Ovim uvidom možemo utvrditi predstavlja li izloženost plastičnim česticama prijetnju javnom zdravlju”, dodaje Lamoree.