U zadnje se vrijeme diglo dosta prašine oko uloge loot box aspekta igranja video-igara. Dok mnogi izražavaju nezadovoljstvo ovim načinom poslovanja, uspoređujući nasumično dobiavnje nagrada, vrijednih itema i dodatnog trošenja novca sa kockanjem. Neke vlade su stvar dovukle i do samog propitivanja zakonitosti ”loot boxesa”, kao i moguće zabrane igara koje sadrža takve opcije. Što se tiče Odjela za unutarnje poslove u Novom Zelandu, odlučeno je da ”loot boxes” ne spadaju u legalnu definiciju kockanja. Samim time, ne postoji mogućnost, a ni potreba, reguliranja njihovoga Zakona o kockanju iz 2003. godine. ”Igrači/ice ne kupuju loot boxes kako bi osvojili novac ili nešto što bi mogli konvertirati u novac’‘, napisano je u službenom dokumentu te je navedeno da se ”Loot boxes kupuju kako bi se koristio sadržaj iz igre i samim time dobili bolje iskustvo igranja”.
Iako se ne može, zasada, ništa učiniti oko zakonske regulacije ovoga aspekta u video-igrama (osim ako sam izdavač ne makne tu mogućnost), navedeno je kako se ovaj trend treba i dalje pratiti te da treba postojati neka vrsta regulacije kako bi se zaštitila djeca, ali i ranjive skupine odraslih gamera/ica.
Agencije unutar Australske vlade su podijeljene po ovom pitanju. Dok se jedni slažu sa odlukama Novozelandske vlade, drugi naglašavaju da se ipak radi o kockanju po njihovim definicijama kockanja, no naglašava se i potreba da zakonodavstvo mora bolje pratiti tehnološke promjene te razviti modele istraživanja i odnošenja prema svim promjenama koje se događaju u industriji video igara.
Što se tiče, na primjer, Velike Britanije, tamo je rečeno kako loot boxes nisu kockanje zbog toga što korisnik nema mogućnost da napravi takozvani ”cash out”. Neke države i dalje ne reagiraju niti prate sve ove promjene, no očekujemo još dosta priče o ovom aspektu igranja koje zahvaća sve veći broj igrača/ica raznih igara, bilo na PC-u, mobitelima ili konzolama.