Dugo se vjerovalo da su stari Egipćani koristili mumifikaciju kao način očuvanja tijela nakon smrti. Međutim, nadolazeća muzejska izložba pokazuje da to nikada nije bio slučaj, i umjesto toga, razrađena tehnika pokopa zapravo je bila način da se pokojnik vodi prema božanstvu.
Istraživači muzeja Sveučilišta u Manchesteru u Engleskoj ističu uobičajenu zabludu u sklopu priprema za izložbu pod nazivom “Zlatne mumije Egipta” koja se otvara početkom sljedeće godine. Ovo novo razumijevanje namjene mumificiranja u biti preokreće velik dio onoga što se učenicima uči o mumijama.
“To je velikih 180”, rekao je za Live Science Campbell Price, kustos muzeja za Egipat i Sudan.
Dakle, kako je tačno ova zabluda trajala tako dugo? Price je rekao da je ideja započela s viktorijanskim istraživačima koji su pogrešno utvrdili da su stari Egipćani čuvali svoje mrtve na sličan način kao što bi se čuvala riba. Njihovo obrazloženje? Oba procesa sadržavala su sličan sastojak – sol.
“Ideja je bila da sačuvate ribu za jelo u nekom budućem vremenu”, rekao je Price.
“Dakle, pretpostavili su da je ono što se radi s ljudskim tijelom isto što i tretman za ribe”, dodao je.
Međutim, slana tvar koju su koristili stari Egipćani razlikovala se od soli koja se koristila za očuvanje tadašnjeg ulova. Poznat kao natron, ovaj prirodni mineral, koji je mješavina natrijevog karbonata, natrijevog bikarbonata, natrijevog klorida i natrijevog sulfata, bio je u izobilju oko korita jezera u blizini Nila i služio je kao ključni sastojak u mumifikaciji.
“Također znamo da se natron koristio u hramskim ritualima i nanosio na kipove bogova”, rekao je Price i dodao: “Služio je za čišćenje”.
Price navodi da je još jedan materijal koji se obično povezuje s mumijama – tamjan, koji je također služio kao dar bogovima.
“Pogledajte tamjan i smirnu, oni su u kršćanskoj priči o Isusu i bili su darovi trojice mudraca”, rekao je Price.
“U drevnoj egipatskoj historiji otkrili smo da su to također bili prikladni darovi za Boga”.
Dodao je: “Čak je i riječ za tamjan na staroegipatskom bila ‘senetjer’ i doslovno znači ‘učiniti božanstvenim’. Kada palite tamjan u hramu, to je prikladno jer je to kuća Boga i čini prostor božanstvenim. Ali onda kada koristite smole tamjana na tijelu, činite tijelo božanskim i božanskim bićem. Ne čuvate ga nužno”, naglašava.
Poput Egipćana, viktorijanski egiptolozi također su vjerovali da će pokojnici trebati svoja tijela u zagrobnom životu, što je dodalo više vjerodostojnosti pogrešnom shvaćanju mumifikacije.
“Nije pomoglo to što je postojala biomedicinska opsesija koja se rodila iz viktorijanskih ideja o potrebi da vaše tijelo bude potpuno u zagrobnom životu”, rekao je Price.
“Ovo je uključivalo uklanjanje unutarnjih organa. Mislim da to zapravo ima nešto dublje značenje…i zapravo se radi o pretvaranju tijela u božanski kip jer je mrtva osoba transformirana”, ističe Price.
Arheolozi često nalaze mumije postavljene uz sarkofag koji prikazuje lik pokojnika.
“Na engleskom, maska je nešto što skriva vašu identifikaciju; portret otkriva identitet”, rekao je Price.
“Ti predmeti, ploče i maske daju idealiziranu sliku božanskog oblika”, zaključio je.