Organska elektronika je fleksibilna i već se u industriji koristi npr. za izradu zakrivljenih ekrana. Primjeri organske elektronike, između ostalog, su providne e-knjige, plastične solarne ćelije, i elektronska koža koja može oponašati neke od funkcija ljudske kože.
Tanke, fleksibilne, plastične ćelije mogu površinu kao što su automobili i tkanine pretvoriti u izvore obnovljive energije. Eksperimentiše se i s korištenjem takvih materijala za antenske mikrovalne (microwave) antene, različite primjene za nosivu elektroniku.
U zadnje vrijeme naučnici uveliko eksperimentišu sa zamjenom silicija u takvim materijalima ugljikom koji takve materijale može učiniti fleksibilnim, laganim i biokompatibilnim te može dovesti do nove generacije robota ljudskog izgleda i “hemijskog” računanja.
Profesor Hirsch ističe kako je problem dugoročna stabilnost organskih molekula u odnosu na silicij.
– Ako ih imate u fotonaponskom uređaju na krovu kuće, jer su 20 godina izloženi sunčevoj svjetlosti, neće biti stabilni poput anorganskih spojeva. Njihove performanse u solarnim ćelijama i dalje su niže. Postaje očito da više govorimo o komplementarnoj tehnologiji, a ne o pokušaju zamjene silicija. Ali s grafenom prvi put vidimo materijal koji je čisto organski, visoko provodljiv i potpuno stabilan. Dakle, mislim da ćemo doista vrlo brzo početi vidjeti aplikacije koje uključuju grafen – smatra Hirsch koji je uvjeren da ćete za otprilike 50 godina biti puno robota organskog izgleda koji mogu obavljati funkcije koje roboti na bazi metala ne mogu raditi.