Prvi rezultati ukazuju na to kako mozak reagira na muziku čak i kada ona ne svira. Te spoznaje nam daju nove uvide u to kako funkcioniraju ljudska osjetila.
Muzika je više od čulnog iskustva
Kada slušamo muziku, naš mozak pokušava predvidjeti note i melodije koje slijede. Ukoliko se pak pojavi neočekivana glasna nota ili pak nesklad akorda, povećava se aktivnost u mozgu.
Kao glavni uređaj za mjerenje moždane aktivnosti korišten je EEG (elektroencefalogram). EEG je omogućio izoliranje signala koji nastaje zbog predviđanja mozga od onog koji nastaje kao odgovor na stvarni zvučni podražaj. Muzičari koji su sudjelovali u istraživanju su slušali ili zamišljali Bachove melodije na klaviru.
Rezultati ukazuju na to da je moždana aktivnost ispitanika prilikom zamišljanja melodije imala suprotan električni polaritet od onoga kada su zaista slušali tu melodiju. Taj rezultat je očekivan s obzirom da dolazi do različite moždane aktivacije. Ono što je bilo iznenađujuće je činjenica da je moždana aktivnost prilikom zamišljanja jednaka onoj aktivnosti koja bi nastala kada bi melodija izostala prilikom preslušavanja iste.
Pojednostavljeno rečeno: Kada slušamo melodiju koju poznajemo, naš mozak nastoji predvidjeti koja melodija sljedeća dolazi. Ukoliko bi izbacili dio melodije i zamijenili ju potpunom tišinom, mozak se i dalje ponaša kao da muzika svira i dalje.
Šta nam to govori?
Zaključak do kojeg su došli istraživači je sljedeći: Iako nema vanjskog podražaja u tim trenucima tišine, mozak se i dalje ponaša kao da prima signale. Shodno tome, možemo zaključiti da slušanje glazbe ne aktivira isključivo osjet sluha, nego se radi o kompleksnoj moždanoj aktivnosti.
Daljnja istraživanja će se usmjeriti na otkrivanje izolirane neuronske mreže koja sudjeluje u moždanoj aktivnosti prilikom slušanja glazbe. Ovisno o zahvaćanju različitih struktura mozga, postoji veliki potencijal za korištenje muzike kao oblika terapije za razne psihomotoričke poremećaje, prenosi Geek.