Nova studija Planetary Science Instituta i sveučilišta UCLA potvrdila je da na južnom polu Mjeseca postoje regije u kojima može egzistirati smrznuti ugljični dioksid, što podiže nadu da na našem prirodnom satelitu postoje resursi koji će nam uvelike olakšati buduće misije.
Jedna od dobrih vijesti u posljednjim godinama svemirskih istraživanja je potvrda postojanja nazočnosti vodenog leda u mračnim kraterima na južnom polu Mjeseca, ali jedno od pitanja je postalo neodgovoreno. Koliko su ti krateri zapravo hladni? Ukoliko se nikada ne zagriju na temperaturu višu od -163 °C, vodeni led bi u njima mogao postojati, ali ako se temperatura ne diže više od -223 °C, tada bi tamo mogao postojati i CO2 u krutom stanju, bez opasnosti da ispari u vakuum.
U novoj studiji znanstvenici su koristili podatke o temperaturi površine Mjeseca prikupljane 11 godina pomoću Diviner radiometra na NASA-inom Lunar Reconnaissance Orbiteru (LRO), u kombinaciji s proračunima lunarnih mjeseci i lunarnih godišnjih doba, kako bi se dobio konačni odgovor.
Rezultati su pokazali da je na 204 kvadratna kilometra polarne regije Mjeseca hladnije čak i od najhladnijeg mjesta na Plutonu. U tim područjima, kako navodi portal Vidi, čak ni tokom lunarnog ljeta temperature nikada ne prelaze -213 °C. Najveća pojedinačna regija na tom području na kojoj vladaju takvi uvjeti je krater Amundsen koji prekriva 82 km².
Znanstvenici kažu da ovo ne znači da se čvrsti CO2 doista nalazi na tim područjima, već ukazuju da bi se te regije svakako trebale istraživati u budućim misijama, jer bi pronalazak “suhog leda” jednog dana omogućio proizvodnju čelika, raketnog goriva i biomaterijala za održavanje ljudskih kolonija.
Čitav znanstveni rad objavljen u časopisu Geophysical Research Letters možete pronaći na ovoj poveznici.