in

LOLLOL LOVELOVE TUGYTUGY WOWWOW

Porodica iz Bosne 1912. godine emigrirala je u Ameriku, gdje su sve zaludjeli jednim domaćim receptom

Kad su Vlašići emigrirali ponijeli su sa sobom teglu koja im je donijela milijarde

 

Kad su Vlašići emigrirali u Ameriku, ponijeli su sa sobom teglu koja im je donijela milijarde: Jedan domaći recept s Balkana već decenijama opsjeda Amerikance

Vjeruje se da su bili tajna Kleopatrine ljepote, spominju se u Bibliji, ali i u Šekspirovim djelima. Historija prvi put bilježi pojavu kiselih krastavaca 2030. godine prije nove ere, i to u Indiji, ali samo jedan čovjek uspio je da na njima napravi imperiju, a taj čovjek dolazi iz Bosne.

Po turšiji su u to vrijeme bili najpoznatiji Jevreji iz istočne Evrope, koji su time razbijali monotoniju zimske ishrane. U Evropi su, dakle, kiseli krastavčići bili dobro poznati svima. U Americi baš i ne – postojali su, ali tek u pojedinim državama, i niko nije baš ludio za njima. A onda je Josip Vlašić promijenio gastronomsku historiju Amerike i na njenu mapu ubacio kisele krastavčiće.

Sve je počelo kada je Franjo Vlašić iz Livna 1912. godine emigrirao u Ameriku, tačnije u Detroit. Počeo je skromno, kao i svaki emigrant, radom u fabrici i štedio svaki dolar. Uskoro je pokrenuo malu proizvodnju mliječnih proizvoda. Njegov sin Josip raznosio je proizvode, a uskoro je njihova fabrika postala najveći distributer mliječnih proizvoda u Mičigenu.

A onda, 1937. godine, Josip je počeo da pakuje kisele krastavčiće, rađene po porodičnom receptu. Posao je išao dobro, iako je glavna konkurencija Vlašićima bila fabrika “Heinz”. I Vlašići i “Heinz” držali su po 10 posto svih američkih potrošača krastavčića, a onda je Josip napravio bum jednom reklamom.

Josip je 1974. godine povezao kisele krastavčiće s rodom koja nosi bebe. Tako je uspio da prvi spoji mit o rodama koje nose bebe s mitom o trudnicama kojima se izuzetno jedu kiseli krastavčići. Svoj proizvod predstavio je tržištu kao „krastavčić za kojim trudnice žude… na kraju, ko je veći ekspert za kisele krastavčiće?“.

Time su se lansirali u vrh tržišta. “Heinz” je ostao na svojih 10 posto, a Vlašići su brzo nakon reklame već držali četvrtinu cijelog tržišta. Do tada mit o trudnicama koje žude za krastavcem nije bio toliko uvrežen, a roda nije bila posebno značajan simbol novog života. Vlašić se svojom reklamom urezao u svijest trudnica toliko da njegova roda i danas ima vjerne pratioce na Twetteru.

Da se smisao za marketing kod Vlašića prenosio genetski govori i potez Josipovog sina Roberta, koji je nastavio da bombardira Amerikance propagandom u korist kiselih krastavčića. Njegov otac napravio je bum reklamom, a Robert je 1974. napisao knjigu “101 vic o kiselom krastavcu”.

I koliko god vam zvučalo čudno, knjiga je postala bestseler. Za samo godinu prodao je 250.000 primjeraka.

Međutim, 1978. godine firma “Vlašić” prodata je. Kupili su je ”Campbell’s Soup”, a danas su u vlasništvu “Pinnacle Foods”. Na sajtu zato danas postoji pogrešna verzija priče o porodici Vlašić, gdje su predstavljeni kao Poljaci.

Tako je porodica Vlašić praktično donijela kisele krastavčiće u Ameriku. Ne samo to, već su održali nevjerovatnu lekciju iz marketinga, a njihova roda do danas se ubraja u najuspješnije primjere maskota za koje su se ljudi generacijama vezivali.

Što se Josipa tiče, on se ranih šezdesetih, predavši štafetu sinu Robertu, preselio u Skotsdejl u Finiksu. Umro je u 82. godini.

– Otkad se doselio u Skotsdejl, svakog dana je jahao konja po pustinji. To je radio svakog dana, sve do godinu pred smrt, kada fizički više nije mogao to da izdrži – rekao je Robert na sahrani, a Josip je iza sebe ostavio suprugu Martu, sina Roberta, kćerku Sali, sedmero unučadi i dvoje praunučadi. I naravno, čuvenu rodu.

Zapratite nas na Facebook stranici: Noob.ba