Elzi Eiler živi u malom gradu Monovi u SAD-u gdje je gledala čitav svoj život kako se populacija postupno smanjuje. Gradonačelnica, blagajnica, skretar grada, vlasnica kafića samo su neke od njenih funkcija.
Svake godine na svom kafiću objesi znak “Izbori za gradonačelnika” i potom glasa sama za sebe. Po zakonu je dužna da organizuje izbore.
Kao vlasnica kafića obvezna je da traži dozvolu za alkohol i duhan, pa zahtjev šalje državi, koja ga potom prosljeđuje gradonačelnici, pa kada ga, kao gradonačelnica potpiše, vraća ga nazad sebi, kao vlasnici bara.
Prije 90-ak godina Monovi je imao oko 150 stanovnika. Tada su postojale čak tri radnje, nekoliko restorana, pa i zatvor. A grad je bio stanica na željeznici Elkhorn.ž
Eiler je ostala zadnja stanovnica nakon što je njen muž Rudi umro. Upoznali su se još u vrtiću, vjenčali kada je ona imala 19 godina i čitav su život proveli u Monoviju.
Crkva je posljednju ceremoniju održala 1960, do 1970. zatvorene su radnja i pošta, škola je zatvorena 1974. Takođe sedamdesetih, odselila su se i Eilerinina i Rudijeva djeca. Par je 1971. otvorio kafić. Do 1980. u gradu je ostalo još samo 18 stanovnika, a 20 godina kasnije ostao je samo ovaj bračni par. Rudi je preminuo 2004.
Uprkos tome, Eiler nije htjela da se preseli. Kaže da nije usamljena jer 12 sati radi u svom kafiću, gdje ima redovne goste iz susjednih mjesta, a i turiste iz cijelog svijeta koji dolaze da vide ovaj gradić sa samo jednim stanovnikom.
