in

LOLLOL LOVELOVE TUGYTUGY WOWWOW

Pet najčudnijih naučnih radova: Oživljavanje mrtvih i “Božija kaciga”

Ponekad naučnici odu predaleko sa istraživanjima i potroše velike novce, resurse i vrijeme na studije koje nam se na prvi pogled mogu činiti krajnje nepotrebnim, pa čak i bizarnim

Ponekad naučnici odu predaleko sa istraživanjima i potroše velike novce, resurse i vrijeme na studije koje nam se na prvi pogled mogu činiti krajnje nepotrebnim, pa čak i bizarnim. Ali ipak uvijek se nekako pokažu korisnim, ako ne za sve ljude, onda makar za mali dio populacije.

Naučnici čak mogu biti i nagrađeni za ovakve ‘najluđe’ studije na dodjeli  Nobelovih nagrada – nagrada za luckaste naučnike.

Studija o Orgon energiji

Studija je zaključila: Orgon energija?!?

Psihoanalitičar Wilhelm Reich imao je poprilično neobičnu ideju 1940. godine. Smatrao je da se ljudi mogu napuniti ‘Orgon energijom’ koja bi im poboljšala seksualni i emotivni život, a koja bi čak mogla kontrolisati i vremenske uslove.

Reich je vjerovao da svi ljudi posjeduju polje univerzale životne energije koje je nazvao Orgon, a čak je napravio i mašinu koja je to polje mogla detektovati, pa čak i akumulirati kako bi se njome kasnije moglo kontrolisati vrijeme, emocije i seksualnost. Psihoanalitičari i ostali naučnici su se brzo ogradili od ove ideje, te prozvali Reicha pseudonaučnikom. Kasnije je čak i uhapšen, a na kraju je preminuo u misterioznim okolnostima.

 

“Božija Kaciga”

Studija je zaključila: Ipak ne možemo komunicirati s Bogom pomoću kacige

Michael Persinger je istraživač kognitivne neuronauke koji je napravio kacigu pomoću koje se ‘može komunicirati sa Bogom ili sa duhovima’. Svoj izum je nazvao “Božija Kaciga”.

Njegova kaciga se, najblaže rečeno,igrala sa magnetnim poljem mozga ispitanika zbog čega je njih 80% tvrdilo da u sobi osjećaju prisustvo Boga ili preminule voljene osobe. Ali Persinger nije stao samo na ovom istraživanju. On je kasnije čak tvrdio da su vanzemaljci krivi za seizmičke aktivnosti na Zemlji, ali ovo nas i ne iznenađuje jer je na kraju ipak ustanovljeno da “Božija Kaciga” zapravo samo izaziva snažne halucinacije u mozgu.

Hirurg koji je sam sebi ‘zabio’ cijev u srce

Studija je zaključila: Ovaj čovjek zaslužuje otkaz i Nobelovu nagradu

Njegova metoda je bila krajnje neobična i bizarna, zbog nje je čak i otpušten, ali je na kraju ipak i nagrađen Nobelovom nagradom. Werner Theodor Otto Forssmann bio je hirurg iz Njemačke koji je 1929. godine izveo eksperiment sam na sebi.

On je sam sebe stavio pod lokalnu anesteziju, te kroz ruku gurnuo kateter (cijev) sve do svog srca. U takvom stanju, nonšalantno je ustao i otišao do sobe u kojoj je sam sebi napravio rendgenski snimak. Zbog ovog postupka je dobio otkaz, a 1956. godine je dobio i Nobelovu nagradu za medicinu – jer je razvio postupak koji je omogućio kateterizaciju srca, invazivnu dijagnostičku metodu u kardiologiji u toku koje se kateter (tanka savitljiva plastična cjevčica) provlači kroz prethodno „plasiranu“ kanilu na ulazu u arteriju ili venu u preponi ili ruci, kroz krvni sistem prema srcu (definicija kateterizacije srca preuzeta sa wikipedije).

Spavanje sa otvorenim očima

Studija je zaključila: Možemo zaspati sa otvorenim očima, dok nas šokiraju strujom i pale/gase svjetlo ispred nas

Ian Oswald, istraživač spavanja i psihijatar sa univerziteta u Edinburghu nastojao je otkriti da li osoba može zaspati i u najčudnijim okolnostima.

1960. godine Oswald je zalijepio kapke volontera, tako da nisu mogli zatvoriti oči, a ispred njih je stavio svjetlo koje treperi (50 cm od očiju). Također ih je i elektro šokirao i puštao im glasnu muziku. Međutim, svi ispitanici su na kraju je zaspali, a neki čak i u roku od samo 12 minuta. Njegov zaključak – redovni i ponavljajući ritam im je omogućio da zadrijemaju.

 Vraćanje mrtvih u život

Studija je zaključila: Ipak ne možemo vratiti mrtve u život

Robert E. Cornish, čudo od djeteta sa University of California, Berkeley koji je diplomirao sa 18 godina, a doktorirao sa 22, bio je zainteresovan da vrati mrtve u život.

1930. godine pokušao je oživjeti nekoliko mrtvih životinja tako što bi ih stavio na klackalicu kako bi se njihova krv mogla kretati, a zatim bi im ubrizgavao adrenalin i antikoagulanse. Par životinja je u tom momentu čak i oživilo, iako su bile slijepe sa jakim oštećenjem na mozgu. Nakon par trenutaka, životinje su opet proglašene klinički mrtvim. Robert E. Cornish nikada više nije ponovio svoj ‘uspjeh’.