Iako se osnivač Amazona Jeff Bezos smatra najbogatijim čovjekom na svijetu, ipak nije najbogatiji čovjek svih vremena.
Ta titula pripada Mansi Musi, vladaru Zapadne Afrike iz 14. stoljeća koji je bio toliko bogat da su njegovi velikodušni pokloni uspjeli da unište ekonomiju jedne zemlje.
Današnje priče o Musinom bogatstvu toliko su zadivljujuće da je gotovo nemoguće steći pravu sliku o tome koliko je bio bogat i moćan – rekao je za BBC Rudolph Butch Ware, vanredni profesor historije na Univerzitetu u Kaliforniji.
Mnogi smatraju da je Mansa Musa bio bogatiji nego što to ko može da dočara.
Američki medij Celebrity Net Worth je 2012. godine procijenio njegovo bogatstvo na današnjih 400 milijardi dolara, ali se historičari ekonomije slažu da je vrijednost onoga što je Musa posjedovao nemoguće definisati brojkama.
Zlatni kralj
Mansa Musa je rođen 1280. godine u porodici vladara. Njegov brat, Mansa Abu-Bakr, vladao je carstvom sve dok 1312. godine nije abdicirao kako bi pošao u ekspediciju.
Prema sirijskom historičaru iz 14. stoljeća Šibabu Al-Umariju, Abu-Bakr je bio opsednut Atlantskim okeanom i onim što se nalazi sa njegove druge strane. Navodno se upustio u ekspediciju s flotom od 2.000 brodova i hiljadama muškaraca, žena i robova. Otplovili su i nikad se nisu vratili.
Neki veruju da je Abu-Bakr stigao do Južne Amerike, ali ne postoje nikakvi dokazi za to.
U svakom slučaju, Mansa Musa naslijedio je kraljevstvo koje je njegov brat ostavio.
Pod njegovom vladavinom, kraljevstvo Mali značajno je uvećano. Musa je pripojio 24 grada, uključujući Timbuktu.
Kraljevstvo se prostiralo na površini od oko 3.000 kilometara, od Atlantskog okeana sve do današnjeg Nigera, obuhvatajući dijelove Senegala, Mauritanije, Malija, Burkine Faso, Nigera, Gambije, Gvineje-Bisao, Gvineje i Obale Slonovače.
Uz tako veliku teritoriju, došle su i obilne količine zlata i soli.Tokom vladavine Mansa Muse, carstvo Mali držalo je gotovo polovinu zlata Starog svijeta, prema podacima Britanskog muzeja.
I sve je to pripadalo kralju, a Musa je imao gotovo neograničen pristup najcjenjenijem izvoru bogatstva u srednjevijekovnom svijetu.
Put u Meku
Iako je carstvo Mali bilo bogato, mnogi za njega nisu ni znali. To se promijenilo kad je Mansa Musa, pobožni Musliman, odlučio da pođe na hodočašće u Meku, prolazeći kroz Saharu i Egipat. Kralj je navodno napustio Mali sa karavanom od 60.000 ljudi.
Sa sobom je poveo kompletnu kraljevsku svitu i zvaničnike, vojnike, zabavljače, trgovce, 12.000 robova, kamile, kao i mnogobrojne koze i ovce. Bio je to grad koji se kretao kroz pustinju.
Stanovnici su bili obučeni u zlatni brokat i najfiniju persijsku svilu. Za njima je išlo stotine kamila noseći stotine kila čistog zlata. Bio je to prizor za pamćenje.
A postao je još raskošniji kad je karavan stigao u Kairo, gdje su Musa i njegovi saradnici mogli da se razmeću bogatstvom.
Zlatni krah Kaira
Mansa Musa je ostavio toliko jak utisak na Kairo, da je Al Umari, koji je grad posjetio 12 godina poslije kralja Malija, ispričao sa koliko su oduševljenja stanovnici Kaira i dalje govorili o njemu.
Dijelio je zlato šakom i kapom svima po Kairu u toj mjeri da je njegov tromjesečni boravak izazvao pad cijene zlata u regionu. Taj pad trajao je deset godina i potpuno uništio ekonomiju.
Američka tehnološka kompanija SmartAsset.com procjenjuje da je zbog obezvrijeđivanja zlata, hadžiluk Mansa Muse doveo do ekonomskih gubitaka u vrijednosti od 1,5 milijardi dolara i to širom Bliskog istoka.
Vraćajući se u Mali, Mansa Musa je ponovo prošao kroz Egipat. Neki kažu da je pokušao da pomogne i da je povukao dio zlata iz opticaja pozajmivši ga nazad po drastičnim kamatama. Drugi kažu da je potrošio toliko da je ostao bez zlata.
Obrazovanje
Nema nikakve sumnje da je Mansa Musa potrošio, ili proćerdao, mnogo zlata tokom hodočašća. Ali ta pretjerana velikodušnost je i privukla pažnju ostatka svijeta.
Mansa Musa je ucrtao Mali i sebe na mapu svijeta – bukvalno. U katalonskom atlasu iz 1375. godine nalazi se crtež afričkog kralja koji sjedi na zlatnom tronu na vrhu Timbuktua, držeći komad zlata u ruci.
Timbuktu je postao afrički El Dorado i ljudi su dolazili iz raznih krajeva svijeta su da ga vide rođenim očima.
U 19. stoljeću još je imao mitski status izgubljenog zlatnog grada na ivici svijeta, mamac istovremeno za evropske lovce na bogatstvo i istraživače. Za ovo su mahom zaslužni podvizi Mansa Muse koji je Malijem vladao 500 godina ranije.
Musa se vratio iz Meke sa nekoliko islamskih učenjaka, uključujući direktne potomke proroka Muhameda, kao i andaluzijskog pjesnika i arhitektu po imenu Abu Es Haq es Saheli, koji važi za čovjeka koji je osmislio slavnu džamiju Djinguereber.
Kralj je navodno pjesnika platio sa 200 kilograma zlata, što bi u današnjem novcu iznosilo 8,2 miliona dolara.
Osim toga što je podsticao umjetnost i arhitekturu, finansirao je i književnost i gradio škole, biblioteke i džamije. Timbuktu je uskoro postao centar obrazovanja i ljudi su putovali iz svih krajeva svijeta kako bi studirali na mjestu koje će postati Univerzitet Sankore.
Za bogatog kralja često se kaže da je pokrenuo obrazovanje u Zapadnoj Africi, iako je priča o njegovom carstvu i dalje relativno nepoznata izvan Zapadne Afrike.
Nakon što je Mansa Musa umro 1337. u 57. godini, carstvo su naslijedili njegovi sinovi, ali nisu uspjeli da ga očuvaju. Manje države su se otcjepile i carstvo se srušilo.
Kasniji dolazak Evropljana u region bio je posljednji ekser u kovčegu carstva.