1. Imao je teško djetinjstvo
Otac mu je umro 1533. godine, kada je on imao samo tri godine. Formalno gledano, iste godine je Ivan postao Veliki knez cijele Rusije, ali, naravno, nije mogao vladati. Za vlast su se borili utjecajni boljari, predstavnici stare aristokracije.
S osam godina je ostao siroče. Kao skrbnici nametnuli su mu se knezovi iz roda Šujskih. Oni su se prema njemu ophodili s prezirom. Zapamtio je da ga nisu čak ni hranili dovoljno. Historičar Sergej Solovjov smatrao je da kasnija careva surovost vuče porijeklo od surovog djetinjstva: “Šujski su posijali koristoljubivost, prezir prema zajedničkom dobru, prema životu i časti bližnjega, a iz tog sjemena je nikao Grozni”.
2. Postao je prvi ruski car
Ivan je okrunjen 1547. godine, kada je postao punoljetan. Prije njega su svi vladari Moskovske Rusije imali titulu velikog kneza, a on se prvi proglasio kraljem, odnosno cezarom ili, po zapadnoj terminologiji, carom, koji vlast dobiva izravno od Boga.
Ta titula je Rusiji i njezinom vladaru osigurala veliki značaj u očima europskih vladara. Ivana Groznog su kao cara priznali engleska kraljica Elizabeta I., car Svetog rimskog carstva Maksimilijan II. Habsburg, i drugi. Ivan IV. se dugo dopisivao s engleskom kraljicom Elizabetom. Legenda kaže da je čak i zaprosio, a ona je odbila carevu ruku. Činjenica je da su upravo za vrijeme Ivana Groznog Rusija i Engleska uspostavile trgovinske odnose.
3. Počeo je vladavinu kao reformator
U mladosti se Ivan IV. trudio biti napredan vladar. Od 1549. do 1560. godine rukovodio je zemljom zajedno s neformalnom vladom “Izabrane rade”, krug ljudi bliskih vladaru, mladih predstavnika aristokracije i svećenstva.
Rada je provela mnoge važne reforme koje su caru dale veliku vlast, dok su ovlasti boljara ograničene. Kasnije je, međutim, Ivan IV. raspustio Radu i počeo vladati kao samodržac.
4. Pokrenuo je prve masovne represije u Rusiji
Nakon razdoblja “Izabrane rade” 1565. godine došlo je vrijeme carevijeh “opričnika”. Bilo je to doba surovih represija. Car je podijelio teritorij Rusije na “zemščinu”, gdje su boljari i dalje bili na vlasti, i “opričninu”, kojom je lično on upravljao uz pomoć odabranih opričnika, odnosno tjelohranitelja koji su činili carevu gardu.
Njemački plemići Taube i Kruze, koji su živjeli u to doba, tvrde da se jezgra opričnine sastojala od ljudi koji su predstavljali svojevrsni “crkveni red”, na čijem čelu je bio car Ivan IV. Članovi tog reda oblačili su se kao redovnici i molili su se zajedno s kraljem. Simboli opričnine su bili pseća glava i metla.
- To znači da oni prvo ujedaju kao psi, a zatim čiste iz zemlje sve što je suvišno – pisali su Nijemci.
Do 1572. godine opričnici su terorizirali boljare i njihove pristalice uništavajući čitave porodice.
- Ubijane su i žene i djeca, grubo su šikanirane žene onih koji su optuženi za izdaju, bilo je čak i javnih i vrlo surovih mučenja – navodi historičar i pisac Dmitrij Volodihin.
Krajem tog razdoblja ubijane su i same vođe opričnika. Prema procjenama historičara, tada je pobijeno najmanje 4.500 ljudi, mada se spominju u daleko veće cifre.
5. Proširio je teritorij Rusije
Tokom čitave svoje vladavine Ivan Grozni je širio teritorij zemlje. Potukao je Kazanjski i Astrahanjski kanat i pripojio ih Rusiji. Pripojio je, također, i područja duž Volge i Urala i počeo osvajati Sibir.
Nisu svi ratovi bili tako uspješni. U pokušaju da dobije izlaz na Baltičko more Rusija je izgubila Livonski rat 1558-1583. protiv Poljsko-litvanske državne zajednice i Švedske. U to vrijeme su Krimski Tatari napadali i pustošili središnje dijelove Rusije – 1571. godine su stigli čak i do Moskve i spalili sve osim Kremlja. Kasnije su i oni potučeni.
6. Bio je kontroverzna ličnost
Car Ivan Grozni je iskreno vjerovao u Boga i darežljivo davao priloge manastirima, premda je među ljudima ubijenim po njegovoj naredbi bilo i svećenika, pa čak i svetitelja. Bio je obrazovan i imao je govorničkog dara. Uz pomoć danskih knjižara Ivan IV. osnovao je u Moskvi prvu rusku štampariju i obvezao je svećenstvo da organizira škole za opismenjavanje djece. U njegovo vrijeme se u Moskvi pojavilo čak i nešto nalik na konzervatorij.
S druge strane, bio je krajnje surov i osvetoljubiv, što je naročito došlo do izražaja u razdoblju opričnine, lično je izadavao naredbe o pogubljenjima. Govorio je da je njihova volja da nagrade svoga slugu, ali i da ga pogube.
7. Nije imao sreće u privatnom životu
Ivan IV. se ženio osam puta. Imao je osmero djece i većina je umrla u prvim godinama života. Najstariji sin Ivan umro je 1581. godine. U pojedinim ljetopisima piše da je car slučajno ubio carevića, udarivši ga žezlom za vrijeme svađe. Mnogi naučnici smatraju da je ta priča izmišljena i da je carević umro uslijed bolesti. Spomenutoj legendi posvećena je jedna od najpoznatijih slika Tretjakovske galerije “Ivan Grozni i njegov sin Ivan” autora Ilje Rjepina. Na slici je Ivan Grozni prikazan kao starac s luđačkim pogledom koji grli mrtvog sina užasnut vlastitim postupkom.