Ako biste na Marsu pokušali udisati zrak bez pomoći hermetički zatvorenog odijela, vrlo biste brzo umrli. Počeli biste se gušiti, a zbog niskog bi vam atmosferskog pritiska krv za to vrijeme jednostavno prokuhala. Mars je, tim rečeno, vrlo negostoljubiv planet i to ne samo zbog zraka. Na površini ima jako malo tekuće vode, a temperature su jako niske.
Jedna od ključnih komponenti za preživljavanje na Marsu je kisik. Kisika, kao što vjerovatno i znate, na Zemlji ima puno, a proizvode ga biljke i neke vrste bakterija. On, doduše, nije jedini plin u Zemljinoj atmosferi – njegov je udio samo 21 posto, a skoro sve ostalo je dušik. Zemljani koji koriste kisik udišu mješavinu plinova, a izdišu onaj dio koji im ne treba, prenosi The Next Web.
Prebacimo li se uz svo ovo znanje na Mars gdje je atmosfera relativno rijetka (oko 1 posto Zemljine), situacija je prilično jasna. Razlog zbog kojeg Crveni planet nema jednako gustu atmosferu kao Zemlja nije zbog inaćenja znatiželjnim Zemljanima, nego zato jer ima manju masu i gravitaciju koje nisu dovoljno jake da te plinove spriječe od bijega u svemir.
Nadalje, dominantan plin na Marsu je ugljikov dioksid koji je otrovan za ljude kad ga se udiše u velikim koncentracijama. Na sreću, ugljikov dioksid zauzima svega 1 posto naše atmosfere, no na Marsu je njegov udio puno veći – 96 posto.
Ako biste na Marsu pokušali udisati zrak bez pomoći hermetički zatvorenog odijela, vrlo biste brzo umrli. Počeli biste se gušiti, a zbog niskog bi vam atmosferskog pritiska krv za to vrijeme jednostavno prokuhala. Mars je, tim rečeno, vrlo negostoljubiv planet i to ne samo zbog zraka. Na površini ima jako malo tekuće vode, a temperature su jako niske (po noći dosežu ledenih -73 Celzija).
Zemlja je, s druge strane, puna ekstremofila, organizama koji žive u vrlo negostoljubivim okružjima uz skoro ništa vode ili kisika. Tom logikom, čak i ako ne postoji život na Marsu, on je možda i bio prisutan kad je planet imao gušću atmosferu, više kisika, toplije temperature i osjetno više površinske vode.
Ovo je jedan od glavnih zadataka NASA-inog robota Perseverance – tražiti tragove drevnog marsovskog života. Robot će pretraživati marsovsko kamenje i pokušati otkriti fosile životinja koje su tamo nekad živjele – vjerovatno primitivne organizme poput mikroba.
Jedan od sedam instrumenata na Perseveranceu je MOXIE, nevjerovatan uređaj koji sakuplja ugljikov dioksid iz marsovske atmosfere te ga pretvara u kisik. Ako MOXIE radi na način na koji se naučnici nadaju, astronauti budućnosti će na Marsu moći proizvoditi kisik te ga koristiti za sve od disanja do proizvodnje goriva za rakete.
No čak i uz pomoć tvornica kisika, Marsovom će se površinom i dalje morati šetati u hermetički zatvorenim skafanderima.