Nemojte krivicu za nedostatak brige koji se pojavljuje u ranim popodnevnim satima svaljivati na dugi sastanak ili niske razine kofeina.
Jedno istraživanje sugerira da su funkcije nagrađivanja u mozgu usklađene s tjelesnim dnevnim ritmom, a oko 14 sati je niska tačka za mogućnost dobrog osjećaja u vezi rješavanja velikog, važnog zadatka.
Opadanje motivacije i funkcioniranja nakon ručka poznato je mnogim ljudima, i često rezultira uzimanjem pauze ili odlaskom na pivo.
Naučnici s Tehnološkog sveučilišta Swinburne u Australiji odlučili su saznati koliko je naša želja za obavljanjem zadataka povezana s prirodnim tjelesnim dnevnim ritmom. Koristeći se tehnikom snimanja koja se zove funkcija funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) ovisna o količini kisika u krvi (BOLD), tim je istražio koji su dijelovi mozga odgovorili na osjećaj nagrade u različitim satima u danu kod skupine od 16 zdravih dešnjaka.
Volonteri su tada predstavljeni sa zadatkom u kojem su morali pogoditi je li skrivena vrijednost digitalne karte na ekranu veća ili manja od pet. Tačan odgovor donio bi nagradu, dok bi netačan odgovor bio kažnjen.
Kako bi motivirali volontere, istraživači su im rekli da će dobiti bonus za najbolje od tri ispitivanja koja su provedena u tri različita termina; u 10, 14 i 19 sati. Ispitanici nisu znali da je zadatak namješten tako da svi imaju isti broj nagrada i kazni. Svaki od njih ponio je kući istu naknadu u iznosu od 27 australskih dolara.
Promatranje njihovih mozgova tokom obavljanja zadatka otkrilo je uzorak aktivnosti u strukturi u bazi mozga, koja se zove putamen.
Ovaj grumenčić moždanog tkiva upravlja nizom zadataka, od kojih se mnogi tiču učenja i jačanja ponašanja koja imaju najveću mogućnost pozitivnog ishoda. To što je on u nekim satima u danu spremniji nego u drugima može se protumačiti kao spremnost da primi neočekivanu nagradu.
“Otkrili smo da su aktivacije lijevog putamena, centra za nagradu koji se nalazi u bazi našeg prednjeg mozga, konstantno bile najniže u mjerenjima u 14 sati, u odnosu na početak i kraj dana”, rekao je istraživač Jamie Byrne.
Ovo je u skladu s njihovom hipotezom, koja tvrdi da odgovor mozga na nagrade varira ovisno o istom biološkom ritmu koji nas potiče da se probudimo, spavamo ili osjećamo glad tokom dana.
Drugim riječima, naš mozak ne očekuje da će zadatak biti toliko nagrađujuć ujutro i kasno navečer kao što je sredinom dana.
“Najvjerovatnije je da mozak ‘očekuje’ nagrade u nekim dijelovima dana više nego u drugima zato što je prilagođen tjelesnom satu”, rekao je Byrne.
“Podaci sugeriraju da bi centri za nagradu u mozgu mogli biti naštimani tako da očekuju nagrade u rano poslijepodne, i ‘iznenaditi’ se kad se nagrade pojave na početku i kraju dana.”
Istraživanje nije pronašlo dokaze koji bi objasnili zašto je naš mozak “naštiman” da uči iz iskustva bolje na početku i na kraju dana. Također, radi se o maloj skupini ispitanika, redom muškaraca, stoga postoji još prostora za raspravu. Moguće je da se radi o vremenu visokog rizika, kada su naša tijela umorna, gladna ili izložena većem broju prijetnji.
Mozak koji se najbolje suočava s problemima koji bi mogli donijeti neočekivane nagrade u određeno doba dana mogao bi nam uštedjeti vrijeme i povećati pogodnosti. Isto tako, očekivanje da će nagrade lakše doći kada su uvjeti najbolji – sredinom dana – moglo bi sačuvati dragocjenu energiju mozga.
Na stranu nagađanja – istraživanje pokazuje da buduća istraživanja moraju biti oprezna pri odabiru doba dana u kojemu će vršiti neurološke eksperimente s nagradama. Ako slikate mozak u krivo doba dana, rezultati bi mogli biti značajno drugačiji.
Samo recite svom šefu da vaš mozak očekuje bolju nagradu.
Istraživanje je objavljeno u časopisu The Journal of Neuroscience.