Znanstvenici su napravili prva digitalna vlakna koja je moguće programirati. Grupa znanstvenika s MIT-a napravila je vlakna koja mogu “osjećati”, pohranjivati podatke, analizirati i izvoditi zaključke nakon što su ušivena u majicu.
Stariji autor studije i profesor na MIT-u, Yoel Fink, ističe kako digitalna vlakna šire mogućnosti materijala, jer omogućuju otkrivanje konteksta skrivenih uzoraka ljudskog tijela, što bi se moglo iskoristiti za nadziranje fizičkih aktivnosti, medicinska stanja ili pak rano otkrivanje pojedinih bolesti.
Fink i njegovi kolege pojašnjavaju kako su elektronička vlakna, do sad, bila analogna i mogla prenositi električni signal. Digitalna vlakna pak mogu prenositi i podatke.
Naš rad predstavlja prvu tkaninu koja ima mogućnosti pohranjivanja i obrade podataka digitalno, čime se dodaje nova dimenzija sadržaja tekstilima i omogućuje da se tkanina doslovno – programira, ističe Fink.
U svom radu, objavljenom u časopisu Nature Communications, Fink i njegovi kolege, opisali su kako su stvorili digitalno vlakno. Kako ističu, stavili su stotine sićušnih digitalnih čipova u kalup koji je potom korišten kako bi se stvorilo polimersko vlakno.
Preciznom kontrolom polimera, istraživači su uspjeli stvoriti vlakno s ravnomjernom električnom provodljivošću, a koje se protezalo desecima metara.
Samo vlakno je tanko i fleksibilno te se može uvući kroz ušicu igle i ušiti u bilo koji materijal. Otporno je na do 10 pranja, a navodno se uopće ne osjeti u materijalu.
Znanstvenici su uvjereni da će razvoj digitalnog vlakna otvoriti nove mogućnosti u tekstilnoj industriji, ali i pružiti mogućnost da se riješe neki problemi koje su pratili funkcionalna vlakna. Na primjer, pomoću digitalnih vlakana moći će se prikupljati različiti podaci, koje je moguće pohraniti u materijal do dva mjeseca bez ikakvog izvora energije.
Znanstvenici su otišli i korak dalje te se poigrali sa uključivanjem umjetne inteligencije u vlakno. Tako su stvorili neuronsku mrežu sa 1650 veza pomoću koje su prikupili podatke od temperaturi tijela osobe koja je nosila majicu, ali i analizirali kako su ti podaci povezani s aktivnošću kojom se osoba bavila. Nakon malo učenja, vlakno je sa tačnošću od 96 posto moglo zaključiti čime se osoba bavi, piše MIT.
Dodavanje komponente umjetne inteligencije u vlakna otvara nove mogućnosti.
Ovakav tip tkanine mogao bi prikupiti velike količine kvalitetnih podataka koji bi nam mogli otkriti podatke o našim tijelim o kojima nismo ni razmišljali, istaknuo je jedan od autora studije Gabriel Loke.
Tako bi, u budućnosti, vlakna mogla u stvarnom vremenu upozoriti ljude na zdravstvene probleme (praćenjem rada srca ili rada respiratornog sistema), ali i bilježiti podatke o promjenama u tijelu tokom napornog sportskog treninga. Trenutno razvijeno vlakno kontrolira mali uređaj, no znanstvenicima je cilj razviti novi čip koji bi funkcionirao kao mikrokontroler i koji bi mogao biti ugrađen u samo digitalno vlakno.
Kad to napravimo, možemo ga zvati vlaknastim kompjuterom, dodao je Loke.
Inače, treba napomenuti da je istraživanje financirala američka vojska, pa nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako pametnu odjeću prvu isprobaju – vojnici.