Ljudska bića nisu jedina vrsta na našem planetu koja prakticira socijalno distanciranje kao odgovor na širenje zaraznih bolesti. Nova istraživanja otkrila su da se šišmiši izoliraju od ostalih članova kolonije kad se osjećaju bolesno.
Sebastian Stockmaier sa univerziteta u Teksasu pojašnjava kako su vampirski šišmiši izuzetno društveni. On tvrdi da ti šišmiši ostvaruju snažne veze ne samo sa svojim srodnicima, već i s drugim članovima njihove kolonije, gradeći odnose kroz brigu i dijeljenje hrane. No, to nije slučaj kad su bolesni.
Grupa naučnika iz Sjedinjenih Američkih Država, pod vodstvom Stockmaiera, proučila je ponašanje vampirskih šišmiša kad su bolesni. Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Animal Ecology.
Vampirski šišmiši žive u kolonijama sa stotinama pa i hiljadama jedinki ove vrste. Socijalizacija je ključna stavka njihove strategije preživljavanja jer se brinu jedni o drugima uz obostrano korisna ponašanja.
Istraživanja su pokazala da neki šišmiši ostaju u spiljama, dok ostali odlaze u lov, a potom dijele hranu. Međutim, ako “lijeni” šišmiši samo koriste prednosti dijeljenja hrane, obrok im mogu uskratiti oni koji provode više vremena u lovu.
Stockmaier i drugi naučnici najviše su se usredotočili na bolesne šišmiše koji troše puno više energije na borbu protiv infekcije nego na druge aktivnosti.
Istraživači su pratili socijalno ponašanje male zatvorene kolonije vampirskih šišmiša u Panami. Šišmišima su ubrizgali bakteriju koja je stimulirala njihov imunološki sustav i učinila ih bolesnima, tako da im je nedostajalo energije za osnovne aktivnosti.
Bolesni šišmiši tako su dobivali sve manje hrane od zdravih šišmiša, s obzirom na to da su bili manje aktivni u lovu. Stoga bi se bolesni šišmiši morali izolirati i sami ići u lov. Međutim, zanimljivo je da, bez obzira na zarazu, majke i dalje hrane svoje potomstvo. To pokazuje da, iako bolest može učiniti šišmiše letargičnim i manje sklonim druženjima, to ih ne sprječava da i dalje ostaju bliski s članovima “porodice”.