Svi volimo ljetno računanje vremena jer znamo da će nam ono produžiti dan za dodatan sat. No, ako ste prilikom posljednjeg mijenjanja sata u martu bili u izlasku, vjerovatno ste ostali iznenađeni jer je tako brzo došao kraj.
Vjerovatno nikada o tome niste razmišljali, ali mijenjanje sata uvijek nam oduzme ili produži dan nedjeljom. Zašto je to tako?
Ušteda energije?
Otac pomicanja sata, koje na engleskom nosi naziv Daylight saving time ili DLS, zove Benjamin Franklin, a predložio je ideju 1784. kao način za očuvanje energije. Franklinova deja je bila da ljudi provedu taj dodatni sat dnevnog svjetla na otvorenom, umjesto da sjede unutra, trošeći energiju na rasvjetu i uređaje koji upijaju energiju.
Međutim, znanost nije pružila apsolutne dokaze koji bi podržali ideju da se ljetno računanje vremena pretvara u uštedu energije, što je dokazano kroz nekoliko istraživanja. Na primjer, istraživanje objavljeno u novembru 2021. u časopisu Energy Reports sugerira da promjene sata u proljeće nisu jednake uštedi energije; istraživanjem su ispitali potrošnju energije u Turskoj prije i nakon što je ta zemlja prestala pratiti promjene ljetnog vremena, odnosno promijene sata 2016.
Popularizacija ideje
Ipak, Franklinova se ideja proširila u 20. stoljeću. Godine 1908., grad u Ontariju u Kanadi postao je prva moderna regija koja je službeno implementirala DST. Nijemci su počeli slijediti DST u maju 1916., s ciljem uštede goriva tokom Prvog svjetskog rata. Ostatak Europe ubrzo je slijedio taj primjer, a Sjedinjene Američke Države su službeno prihvatile ljetno računanje vremena 1918.
Međutim, američki farmeri su se usprotivili promjeni, budući da im je oduzimala jedan sat jutarnjeg svjetla; zapravo, mit je da ljetno računanje vremena pomaže poljoprivrednicima. Dakle, zemlja je odustala od promjene vremena do Drugog svjetskog rata, a samo odabrani broj država ga je odlučio slijediti nakon završetka rata, navodi 1klik,hr
Budući da se ljetno računanje vremena prakticiralo u različito vrijeme u različitim državama, nastao je potpuni nered u vremenskim zonama. Tek je Zakonom o uniformnom vremenu iz 1966. ljetno računanje vremena dobilo standardno vrijeme početka i završetka, a države su mogle birati hoće li sudjelovati.
Zašto baš nedjelja u 2 sata ujutro?
Taj dan i vrijeme odabrani su tako da imaju najmanji utjecaj na pojedince. Dovoljno je kasno da će većina ljudi biti kod kuće, a vrlo malo barova i restorana bi trebalo biti na značajnom gubitku.
Osim toga, kada pomaknete svoj sat u 2 sata ujutro, i dalje ste u istom danu. Bilo bi zbunjujuće kada bi se promjena sata dogodila recimo u 23:30 jer biste tada prešli na sitne sate sljedećeg dana.
Trenutno dvije američke države, Havaji i većina Arizone (s izuzetkom Navaho nacije), ne provode ljetno računanje vremena.
Svake godine nekoliko država podnese zakone ili inicijative, koje predvode birači, za odbacivanje ljetnog računanja vremena. No, svako može nagađati hoće li ovi prijedlozi postati zakon koji se provodi.