Oni koji vole horore Hitchcockov Psycho smatraju klasikom žanra, a popularnost mu ne jenjava već 60 godina.
U kina je stigao 16. juna 1960., a za prvo prikazivanje na Manhattanu ljudi su u dugačkom redu čekali da uđu.
Scena ubojstva pod tušem trajala je 45 sekundi, a BBC-jev novinar Stephen Robb proglasio ju je “vjerovatno najslavnijom scenom u historiji kina”.
Šokantnim prikazom nasilja i seksualne eksplicitnosti, Psycho je pomaknuo granice cenzure i postao najveći hit Hitchcockove karijere.
Film je iznjedrio i Normana Batesa, jednog od najpoznatijih zlikovaca u filmskoj historiji, a njegov je lik bio inspiriran stvarnim serijskim ubojicom – Edom Geinom.
Gein je, baš kao i Norman, krao trupla i bio opsjednut svojom pokojnom majkom. Geinova majka je nakon smrti njegova brata (za koju se vjeruje da je Ed bio odgovoran, no nikad se nije dokazalo) ostala paralizirana, a Gein je posvetio život brizi za nju. Nakon što je umrla navodno je zapečatio sve sobe u kući koje je ona koristila, ostavivši si samo sobicu u kojoj je spavao i kuhinju.
Vjeruje se da ga je smrt majke otjerala u ludilo te da je nakon toga podlegao svojim psihotičnim i nekrofilskim sklonostima. Priznao je ubojstvo dviju žena, a krao je i leševe s lokalnog groblja. Nakon hapšenja u njegovoj su kući pronađeni brojni predmeti izrađeni od ljudskih ostataka.
Priznao je da je pokušavao napraviti odijelo od ženske kože kako bi se mogao pretvoriti u svoju majku. Osim Batesa poslužio je kao inspiracija i za druge popularne filmske ubojice poput Leatherfacea iz Teksaškog masakra motornom pilom i Buffalo Billa iz filma Kad jaganjci utihnu.
Gein je na suđenju proglašen krivim, ali neuračunljivim te je ostatak života proveo u psihijatrijskoj ustanovi.