Kada sljedeći put kažete da ste spremni da učinite sve zbog ljubavi, zapitajte se da li ste spremni da sagradite zdanje koje svijet još nije vidio?
Manje ili više svaka djevojka će svom momku reći da su muškarci nekada bili drugačiji, što i jeste istina. Neki su zbog svoje voljene vodili ratove, neki obilazili svjetove, a Shah Jahan (Džahan-šah) je svojoj dragoj ispunio posljednju želju tako što je u njenu čast napravio građevinu kakvu svijet do tada nije vidio, Tadž Mahal.
Danas, Tadž Mahal se smatra jednim od najvećih dostignuća mogulske arhitekture, građevine koja na savršen način objedinjuje islamske, indijske i persijske stilove koji su do tada bili poznati, te su svi oni unaprijeđeni i modifikovani kako bi se postiglo nešto sasvim novo. U Agri, u Indiji, davne 1632. godine jedan šah, skrhkan bolom i tugom zbog smrti svoje drage, Mumtaz Mahal, godine je posvetio njenoj posljednjoj želji kako bi sagradio mauzolej kakav se nigdje do tada na svijetu nije sagradio.
U trenutku kada je bio na vrhuncu svoje vladavine, šah Džahan je ostao bez svoje treće žene, Mumtaz Mahal koja je umrla pri porođaju i to njihovog četrnaestog djeteta. Iako treća žena, vrijeme i vjekovi kasnije zabilježili su njihovu ljubav kao jednu od najvećih koju je svijet vidio, što danas, kada ljubav dobija nove oblike, a suštinu često gubi, dokazuje jedna građevina koju ništa nije moglo da zasijeni.
Malo pred svoju smrt, Mumtaz je zamolila šaha da joj učini i svijetu ostavi dokaz o njihovom postojanju i da sagradi nešto što svijet do tada nije vidio. Tako je i bilo, godinu dana nakon smrti žene koju je neizmjerno volio, otpočela je gradnja koja je trajala naredne 22 godine, iz koje se rodila građevina kojoj vjekovi nisu mogli ništa.
Za razliku od dotadašnjih građevina koje su pravljene od crvenog pješčara, šah je želio bijeli mermer optočen dragim kamenjem, što nikada više nije ni urađeno. Sve džamije i grobnice koje su nastale do tada su mu poslužile kao inspiracija, a ono što uz svu arhitektonsku ljepotu daje posebnost ovom mauzoleju jeste emocija koja i dan danas izbija iz svakog kamena Tadž Mahala.
Iza šaha Džahana ostale su brojne hronike i svjedočenja o onome što je u životu radio i postigao, ali ovo je najbolji dokaz toga koliko je bio spreman da učini za ljubav. Uz sve to, iza njega su ostale i riječi koje su svjedočile o građevini u koju je uložio više od 20 godina svog života.
“Treba li krivca utočište tražiti ovdje
Kao izvinjenje, postaje čista od grijeha
Treba li grešnik poći do ovog zdanja,
Njegovi grijesi biće zaboravljeni.
Prizor ovog zdanja, stvara prizore tuge.
I Sunce i Mjesec liju iz očiju.
Na ovom svijetu , ovo zdanje je građeno
Da time pokaže slavu svoga stvaraoca.”
Jedna od najvelelepnijih grobnica na svijetu, budući da su šah i njegova supruga sahranjeni u prostoriji, odnosno sarkofagu ispod mauzoleja, obavijena je brojnim legendama i misterijama te različitim vjerovanjima. Međutim uz sve to, jedno je sigurno, a to je da je ovo spomenik velikoj ljubavi i velikoj moći koju je šah tada imao. Ali, pored tajni koje okružuju, ovo je građevina koja opčinjava svakog ko je ugleda.
Od sumraka pa do svitanja, mermer mijenja boju, tako da ni u jednom dobu dana, niko ne može da vidi istu boju Tadž Mahala. Građen je tako da stvara iluziju veličine koju ustvari nema, što govori da su brojne arhitekte i učeni ljudi bili skupljeni sa različitih krajeva svijeta kako bi ovo mjesto učinili čarobnim. A ovo mjesto i odiše magijom, jer kako kažu, par koji jednom tamo ode, cijelog života živi u savršenoj harmoniji jer su osjetili šta znači jaka, neraskidiva i iskrena ljubav.
