Za hodanje nije potrebna posebna oprema niti članstvo u teretani, a što je najbolje, potpuno je besplatno.

Za većinu nas hodanje je nešto što radimo automatski. Ne zahtijeva svjestan napor, pa se mnogi od nas ne sjećaju dobrobiti hodanja za zdravlje. Ali što se događa ako prestanemo hodati na auto-pilotu i počnemo izazivati svoj mozak i tijelo hodajući unatrag?

Ne samo da ova promjena smjera zahtijeva više naše pažnje, već može donijeti i dodatne zdravstvene prednosti. Tjelesna aktivnost ne mora biti komplicirana. Bez obzira na to jeste li redovito aktivni ili ne, čak i brza desetominutna dnevna šetnja može donijeti mnoštvo zdravstvenih dobrobiti i može se ubrojiti u preporučeni minimum Svjetske zdravstvene organizacije od 150 minuta aerobne aktivnosti sedmično. Ipak, hodanje je kompliciranije nego što mnogi od nas shvaćaju. Da bismo ostali uspravni, potrebna je koordinacija između našeg vizualnog, vestibularnog i proprioceptivnog sustava, piše Science Alert.

Kada hodamo unatrag, našem mozgu treba više vremena da obradi dodatne zahtjeve koordinacije ovih sustava. Međutim, ova povećana razina izazova sa sobom donosi veće zdravstvene prednosti. Jedna od dobro proučenih dobrobiti hodanja unatrag je poboljšanje stabilnosti i ravnoteže. Hodanje unatrag može poboljšati hod prema naprijed i ravnotežu za zdrave odrasle osobe i one s osteoartritisom koljena.

Hodanje unatrag uzrokuje kraće, češće korake, što dovodi do poboljšane mišićne izdržljivosti mišića potkoljenica, a istovremeno smanjuje opterećenje zglobova.

Ima pregršt benefita

Dodavanje promjena u nagibu ili padu također može promijeniti raspon pokreta za zglobove i mišiće, nudeći olakšanje boli za stanja kao što je plantarni fasciitis – jedan od najčešćih uzroka boli u peti. Promjene držanja do kojih dolazi hodanjem unatrag također koriste više mišića koji podupiru lumbalnu kralježnicu – što sugerira da bi hodanje unatrag moglo biti posebno korisna vježba za osobe s hroničnom boli u donjem dijelu leđa.

Hodanje unatrag čak se koristi za prepoznavanje i liječenje ravnoteže i brzine hoda kod pacijenata s neurološkim stanjima ili nakon hroničnog moždanog udara.