Iako često imamo dojam da se Mjesec ne okreće te da stalno gledamo isti dio Zemljinog satelita, to baš i nije tačno. Kao i Zemlja, i Mjesec izlaže svoju površinu Suncu. Postoje dijelovi koji nikad ne ugledaju Sunce.
Radi se o dubokim kraterima i dijelovima Mjesečevih polova koji su zaštićeni od direktnog utjecaja Sunca. U takvim prostorima, temperatura je daleko ispod ništice (oko -163 stepeba Celzija), a naučnici vjeruju da bi mogli skrivati zanimljive stvari. Poput vodenog leda.
Iako nećemo tačno znati što se skriva u tim “tamnim dijelovima” Mjeseca dok neko zaista ne zaviri unutra i uzme uzorke koje će naučnici moći proučavati, istraživanje koje je proveo Valentin Bickel s ETH Zurich, a koje je objavljeno u časopisu Advanced Earth and Space Science, moglo bi nam otkriti barem nešto od onoga što se skriva u tami.
Naime, kako je pojasnio Bickel, iako ti tamni dijelovi Mjeseca nikad nisu izloženi direktnom Suncu, to ne znači da svjetlost do njih ne dopire. Upravo zahvaljujući tim zrakama svjetlosti koje se odbijaju od visokih zidova kratera i dopiru do tamnih dijelova, Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), uspio je snimiti zanimljive snimke.
Nažalost, snimke nisu dovoljno jasne da pokažu što se tačno nalazi u kraterima, ali u kombinaciji sa algoritmom za mašinsko učenje HORUS (Hyper-effective nOise Removal U-net Software) koji su razvili na ETH, naučnici su ipak došli do zanimljivih otkrića.
Tim je iskoristio HORUS-ovu snagu ne bi li pregledali i obradili fotografije 44 trajno tamnih područja na dijelu na kojem bi se trebala provoditi misija Artemis. Zahvaljujući njihovoj analizi, stručnjacima u NASA-i bit će lakše planirati mjesto slijetanja letjelice s astronautima.
Naime, astronautska odijela ne mogu kontinutirano podnositi tako niske temperature kakve su u tamnim kraterima. Stoga je dobro planiranje i odabir pravih kratera za istraživanje, od presudne važnosti. Naravno, osim astronauta, kratere će istraživati i roboti.
NASA planira do kraja godine na Mjesečev južni pol poslati robota koji bi trebao obaviti uvodna istraživanja prije misije Artemis.
Iako naučnici vjeruju da se u dubokim kraterima skriva vodeni led, on vjerovatno ne izgleda onako kako smo navikli na Zemlji. Bickel ističe kako je vjerovatnije da je led pomiješan s Mjesečevom prašinom ili se nalazi ispod same površine.
Bez obzira na to gdje se nalazi i u kojem obliku, njegov pronalazak mogao bi olakšati planiranje budućih misija, pa čak i gradnju baza na Mjesecu.