Naučnici Sveučilišta u Copenhagenu koji istražuju tajanstvene funkcije mozga tokom sna došli su do fascinantnog otkrića o tome kako se njegova kemija mijenja tokom noći. Istraživanje je usredotočeno na razine hormona stresa zvanog noradrenalin, koji mahnito varira i budi naš mozak, a da toga nismo ni svjesni, a može imati implikacije na način na koji zadržavamo sjećanja.
“Možda mislite da je san stalno stanje u kojem se nalazite, a onda se probudite, ali postoji mnogo više nego što se čini na prvi pogled”, objašnjava docentica Celia Kjærby sa Sveučilišta u Kopenhagenu.
“Naučili smo da noradrenalin uzrokuje da se probudite više od 100 puta noću. I to tokom savršeno normalnog sna.”
Kjærby i njezini kolege došli su do ovog otkrića pokusima na miševima. Optička vlakna spojena na LED diode i genetski modificirani svjetlosni receptori umetnuti su u mozgove glodavaca, što je omogućilo praćenje razine noradrenalina dok spavaju. Ovaj neurotransmiter povezan je sa stresom, adrenalinom i našom sposobnošću da se usredotočimo. Prethodno je istraživanje impliciralo noradrenalinski sustav u odnosu između meditacije temeljene na disanju i kognitivnih funkcija i povećalo izglede za njegovo korištenje u sljedećoj generaciji tretmana za poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD).
Prethodne studije su također pokazale da je noradrenalin neaktivan tokom spavanja. No, prateći njegove razine kod usnulih miševa, naučnici su otkrili da to nije tako, a budući da se studija fokusirala na iste biološke mehanizme koje dijele svi sisavci, naučnici kažu da se zapažanja “s velikom vjerovatnošću” prenose na ljude.
Koncentracije noradrenalina su se povećavale i smanjivale u valovima tokom spavanja. Naučnici su primijetili jasan odnos između razine noradrenalina i stepena budnosti, koji se neprestano mijenja tokom noći. Niske razine odgovarale su stanju spavanja, a kada bi razine dosegle vrhunac, mozak bi se nakratko probudio.
“Neurološki gledano, vi se budite jer je aktivnost vašeg mozga tokom ovih vrlo kratkih trenutaka ista kao kad ste budni”, rekla je druga autorica studije, Mie Andersen. “Ali trenutak je toliko kratak da spavač neće primijetiti.”
U daljnjim eksperimentima naučnici su koristili implantate kako bi zapravo manipulirali amplitudom valova noradrenalina. Pritom su uspjeli pokazati da su miševi s najvećim brojem dubokih noradrenalinskih dolina bili najbolji u testovima pamćenja. To je uključivalo miševe koji su njušili predmete, odlazili na spavanje, a zatim se vraćali k njima da vide čega su se sjetili.
“Miševi su razvili ‘super pamćenje’, navodi Kjærby.
“Imali su manje problema s prisjećanjem stvari koje su naučili prethodnog dana. Naravno, to sugerira da dinamika noradrenalina jača procese spavanja koji utječu na naše pamćenje.”
Neki antidepresivi zapravo će povećati razinu noradrenalina, što bi moglo utjecati na naše pamćenje u svjetlu ovih novih otkrića. Ovo sugerira da bi razvoj alternativnih lijekova mogao biti zdraviji put u liječenju depresije. Šire gledano, studija baca važno novo svjetlo na dobrobiti sna kada je u pitanju pamćenje, prenosi Nature.
“Pronašli smo ono bitno za dio sna koji nas tjera da se probudimo odmorni i koji nam omogućuje da se prisjetimo onoga što smo naučili dan prije”, rekla je neuronaučnica Maiken Nedergaard, koja je vodila studiju.
“Otkrili smo da osvježavajući dio sna pokreću valovi noradrenalina. Vrlo kratka buđenja stvaraju valovi norepinefrina, koji su također tako važni za pamćenje. Moglo bi se reći da kratka buđenja resetiraju mozak tako da bude spreman za pohranu sjećanja kada ponovno uronite u san.”
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Neuroscience možete pronaći na ovoj poveznici.