Vjerovatno niste nikada sami promijenili boju svog auta ili redizajnirali čašu iz koje pijete vodu, osim ako ste profesionalni autolakirer ili dizajner, no i tada vam je za to trebalo puno vremena i vještine.
Znanstvenici MIT-a razvili su sistem koji bi jednog dana mogao omogućiti takvo redizajniranje svakome i to u izrazito kratkom vremenu.
Njihov sistem koji su nazvali ChromoUpdate, uparuje ultraljubičasto (UV) svjetlo s projektorima i mijenja reflektirajuće sposobnosti svjetlosno aktivne boje, stvarajući nove šarene slike na objektima u vrlo kratkom vremenu.
Ta tehnologija mogla bi ubrzati razvoj brojnih proizvoda i prototipiranje učiniti vrlo jednostavnim jer bi dizajneri mogli isprobati brojne inačice uzoraka i boja na predmetima koje dizajniraju bez potrebe za ručnim bojenjem modela ili ispisivanjem printerom.
Znanstvenici su za prezentaciju uzeli jedan mobitel na čijem se kućištu nalazila svjetlosno aktivna boja. Projiciranjem slike UV projektorom, promijenila se boja i kreirao uzorak na mobitelu.
“Projicirana svjetlost mijenja reflektirajuća svojstva boje, stvarajući slike u samo nekoliko minuta, a ChromoUpdate koristi brze cikluse programiranja – stvari koje prije ne bi bile moguće”, kaže Michael Wessley, vodeći autor studije i postdoc u MIT-ovom Laboratoriju za kompjuterske nauke i umjetnu inteligenciju te dodaje kako taj način selektivne saturacije omogućuje dizajnerima kreiranje crno-bijelih previewa dizajna u sekundama, a prototipa pune boje u minutama.
“Zapravo možete imati fizički prototip kako biste vidjeli djeluje li vaš dizajn stvarno”, kaže Wessley.
“Možete vidjeti kako izgleda kad ga obasja sunčeva svjetlost ili kad se bace sjene. Nije dovoljno to raditi samo na kompjuteru”.
Znanstvenik kaže da je svjetlosno aktivna boja zasad specijalizirana za glatke, krute površine, poput šalica, kućišta telefona ili automobila, no istraživači tehnologiju žele dovesti i na fleksibilni tekstil koji se može programirati.
“Razmatramo metode za bojanje tkanina i potencijalno korištenje vlakana koja emitiraju svjetlost”, kaže Wessely.
“Dakle, mogli bismo imati odjeću – majice, cipele i sve te stvari – koje se mogu reprogramirati.