Novo istraživanje kanadske znanstvenice Janice Brahney pokazuje da velike količine mikroplastike plutaju atmosferom i tako završava u najudaljenijim mjestima na Zemlji.
Mikroplastika u zraku ima mnogo oblika i dolazi iz mnogo različitih izvora, a ključni doprinos je odbačeni plastični otpad. Utvrdila je to u svom istraživanju izvanredna profesorica znanosti na američkom Državnom sveučilištu Utah Janice Brahney koja je s kolegama pokušavala otkriti izvore plastike u zraku i kako je plastika uopće ušla u atmosferu.
“To može biti bilo što i to su izuzetno sitna vlakna, filmovi, ono što mi zovemo čestice ili čak mikrogranule. Dakle, vrlo, vrlo sitne čestice, puno manje od onoga što ste mogli vidjeti golim okom”, kazala je kanadska znanstvenica.
Studija je objavljena u Zborniku američke Nacionalne akademije znanosti, a usredotočena je na izvore i uzorke iz zapadnih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Analizirani uzorci prikupljeni su na 11 udaljenih mjesta u divljini sve u cilju shvaćanja kako mikroplastika ulazi u atmosferu.
Rezultati istraživanja pokazali su kako je autocesta jedna od najvažnijih varijabli za prenošenje plastike u atmosferu.
“Kad automobil pređe cestu, stvara onu energiju koja plastiku može premjestiti visoko u atmosferu. Zamislite automobil koji vozi makadamskim putem. Možete vidjeti kako se oblak prašine diže iza njega. Unutar sve te prašine ima i mikroplastike”, kaže Brahney.
Unatoč očekivanjima istraživača i činjenici da se većina cesta nalazi u urbanim područjima, gradovi ipak nisu glavni izvori atmosferske mikroplastike. Brahney sugerira da je to možda zato što gradovi imaju toliko prostora za deponiranje mikroplastike prije nego ona uđe u atmosferu.
Drugi razlog kako mikroplastika završava u atmosferi je kretanje oceanskih valova. Budući da je mikroplastika manje gusta od vode, ona ostaje plutati na površini.
“Dok se valovi komešaju, a mjehurići pršte na površini oceana, on ima sposobnost emitiranja sitnih čestica u atmosferu gdje se potom mogu prenijeti dalje”, dodaje Brahney.
Treći način na koji mikroplastika završava u atmosferi je poljoprivreda, a istraživači su tu istaknuli dva glavna izvora koja rezultiraju ugrađivanjem čestica mikroplastike u tlo. Prvo, biokrutine iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koriste se kao gnojivo i uključuju značajne količine plastike. Drugo, posljednjih godina plastični malč koristi se u značajnim količinama u poljoprivredi i može ući u tlo.
kit Zagađenje Znanstvenici upozoravaju: Mikroplastika ugrožava oceanske divove
“Mislimo da će poljoprivredna tla imati nevjerojatno visoke koncentracije mikroplastike u usporedbi s divljim kopnenim tlima. U odnosu na neobradiva tla, ona koja se obrađuju, podižu puno veću koncentraciju mikroplastike u atmosferu”, rekla je Brahney.
Prema njenom modelu, plastične čašice u atmosferi se mogu zadržati od nekoliko sati pa do više od šest dana što je i više nego dovoljno da napravi proputovanjem svijetom.
Utjecaj mikroplastike u atmosferu znanstvenicima još uvijek nije posve jasan. Brahney pretpostavlja da bi čestice mogle utjecati na atmosfersku kemiju, uključujući stvaranje oblaka, i stoga imaju određeni utjecaj na vrijeme. Također bi mogle utjecati i na ravnotežu sunčevog zračenja koja nam je potrebna za toplinu i energiju.