Holandija još od 2018. godine zatvara zatvore, dok neke od njih pretvara u domove za izbjeglice. Šta to Holandija zna, a ostatak svijeta ne zna?
Oni zatvorenike i kriminalce tretiraju kao ljudska bića, pa se oni ponašaju kao ljudska bića. Zbog toga zatvaraju zatvore, jer tamo nemaju koga da zatvore.
Ova zemlja nudi specijalnu rehabilitaciju za osobe sa mentalnim bolestima, i zbog toga smanjuje zatvorsku populaciju. Ovaj sistem zasnovan je na prevenciji i razumijevanju, a ne na kažnjavanju.
Ljudi koji počine zločin, često se suočavaju sa novčanim kaznama i / ili su prisiljeni da prisustvuju programu psihološke rehabilitacije. Nakon dugotrajnih zatvorskih kazni dokazano je neefikasno zatvorsko vrijeme.
Holandija zatvorenike vidi kao ljude koji nakon rehabilitacije mogu da koriste društvu.
– Način na koji postupate sa ljudima, takođe u zatvoru, donosi veliku razliku u načinu na koji se oni vraćaju u društvo. Ako se prema njima ponašate kao prema psima, i oni će se tako ponašati; ali ako ih tretirate kao ljude, oni će se ponašati kao ljudska bića – kaže psiholog Miriam van Dril.
Ljudi osuđeni na zatvor, dobijaju terapiju koja ih regeneriše u društvo. Ovi programi su se pokazali uspješnim, ali samo za muškarce, dok su žene imale manje koristi od njih.
Rezultat toga je što su mnogi holandski zatvori prazni. Neki su čak i izmijenjeni, dok su drugi pretvoreni u luksuzne hotele ili smještaje za izbjeglice. Plan je da se jedan od najpoznatijih holandskih zatvora, Koepelgevangenis, pretvori u univerzitet.