Hoću ovu godinu da učinim što zanimljivijom. Želim da uradim nešto u sasvim novom izdanju. Potrudio sam se oko produkcije i tekstova. Gledam da ovaj moj stil, koji je zabavan, a u neku ruku i angažiran, bude još jači. To znači da budu još jači tekstovi s tom komercijalnom notom – govori nam reper Gazda Paja, pravog imena Pavle Bošković.
Rad i trud
Ovaj 33-godišnjak publiku je osvojio hitom „Čke beogradske“ još 2012. godine, a otad je napravio zavidnu karijeru. Sarađivao je s regionalnim zvijezdama poput Jelene Karleuše i Emine Jahović. S Gazdom Pajom susreli smo se u njegovom rodnom Beogradu, razgovor je protekao u opuštenoj atmosferi i smijehu.
Koliko je moguće danas biti inovativan?
– Ima nešto u kosmosu. Nešto ludo se dešava, gdje, ako vjeruješ i svaki dan učiš, onda možeš da napreduješ. Naravno, moraš da radiš i da se trudiš. To sve na kraju daje rezultat.
Niste preko noći uspjeli, ali u jednom trenutku bili ste top-tema regiona.
– Moja karijera je turbulentna, kao „rolercoaster“. Pojavljivao sam se pa nestajao sa scene, pa opet se vraćao… Onako, sve je suđeno. Pratim taj životni „flow“, sve što mi se dešava pišem i pričam ljudima. Oni to osjete i samo zbog toga sam tu. Da sam to radio zbog slave, para i popularnosti, ne bih bio tu gdje jesam. Ne smatram da sam neka velika zvijezda. Mislim samo da koristim muziku kao instrument da kažem ono što mislim i, najviše, da pokažem mladima kako treba da razmišljaju jer je danas vrijeme prevelike produkcije, sve generički ide, na kalup. Ja sam tu da razbijem monotoniju i da kažem ljudima… Ma da hakujem cijeli taj sistem.
Nisam prepotentan
Dio ste novog muzičkog smjera koji je zavladao u kompletnom regionu.
– Na samom početku, još od te 2012. godine , kada sam izbacio pjesmu „Čke beogradske“, kažem da sam pionir tog nekog novog talasa. Uvijek je toga bilo, ali svaka generacija ima svog pionira. Mogao bih da se nazovem tako, iako ne mislim ništa pod tim prepotentno ili nadobudno. Samo se tako zadesilo. U to vrijeme su se isto pojavili sjajni izvođači i u beogradskom „undergroundu“, ali i balkanskom.
Šta Vi kažete na komentare da su izvođači tog novog smjera muzike izdali pravi rep?
– Dosta sam i sam imao hejterski stav prema tome, ali sam, s obzirom na to da sam dio te priče i da sam odrastao, ustvari mi koji smo odrastali tih devedesetih, znamo kako je i šta je bilo. Svi smo imali iskrivljenu sliku o tome, jer je to bilo takvo vrijeme. Onda sam skapirao da to ništa nema veze, da je muzika univerzalni jezik. I da je emocija, jednostavno, emocija. Ako na bilo koji način uspiješ da dođeš do čovjeka, ako to funkcionira, znači da je to – to. S te strane mi je to OK. Posebno i zarađivanje para. Ako uspiješ obje te stvari da poklopiš, ja se osjećam sto posto kao ja. Nemam problem s kompromisom bilo koje vrste dok ostavljam svoj pečat tu. Naravno, u životu moraš da povučeš poteze koji ti se, možda, neće svidjeti, kao u svakom poslu, gdje ćeš, možda, morati više da radiš ili čak da radiš stvari koje ti se ne sviđaju. Eh, to je već do tebe. Nadam se da neće doći do nekih ekstrema. Sviđa mi se sada kako ide ovo sve.
Sa ženama ne izlazim nakraj
– Laska mi to što sam jedan od omiljenih među ženama. Volim ih sve i ljubim i želim im sreću u ovoj godini. Ne izlazim nakraj s tim. U gajbi sam, kuliram, imam djevojku. Sve je pet – govori nam kroz smijeh Gazda Paja.