Erica Webber piše o videoigrama za britanski „The Guardian“ i govori za televiziju i radio.
Ova 27-godišnjakinja kaže da je najviše zanimaju nešto drugačije igre, poput What Remains of Edith Finch ili Gorogoa, njen favorit je svakako The Sims.
Ovih dana igra Skyrim, Stardew Valley i Picross na Nintendo Switchu.
U slobodno vrijeme Erika voli praviti kolače, a strast joj je i pjevanje.
Kako je kazala za Noob.ba trenutno učestvuje u probama za predstojeći nastup u mjuziklu “Oklahoma!” gdje igra Ado Annie.
Jedan je od autora knjige „Deset stvari kojima nas mogu naučiti videoigre“ gdje je kroz objektiv videoigara istraživala osnovne filozofske ideje.
– Mislim da videoigre mogu biti umjetnost, baš kao i knjige i filmovi, dijelom zbog toga što se i kroz videoigre mogu istražiti složene ideje o prirodi čovječanstva i svijeta oko nas. Mnoge videoigre ne istražuju tu vrstu ideja, što je u redu, ali neke to rade. Videoigre mogu biti mnogo različitih stvari; to ne smijemo zaboraviti – kazala je Veber.
Sadržaj svih igara baziran je na nekoj dramaturgiji ili priči. Četvrta industrijska revolucija svijetu je donijela da u svakom trenu svog postojanja bude nadziran putem tehnologije.
Putem igara možete istražiti ono što ne biste mogli u stvarnom svijetu. Možete napraviti izbor i učiniti da se stvari dogode.
Budućnost obrazovanja leži u tome, primjera radi gemifikacija kombinuje elemente igre u proces obrazovanja. Tehnologija je toliko napredovala da danas jedan čovjek može besplatno napraviti igru za milione drugih. Svoju priču umjesto u film ili knjigu može pretočiti u videoigru.
Šta podrazumijeva biti gejmer?
– Ne volim riječ gejmer zato što sugerira nekoga kome su mu videoigre ključna odrednica identiteta, što je često rezultat marketinga, a što dovodi i do isključivanja ostalih – smatra Veber.
Poznato je da u mlađim generacijama videoigre igra većina ljudi, pa kako postajemo stariji, navodi Veber, neće se više pričati o gejmerima, baš kao što se sad ne priča o gledaocima filmova ili čitaocima knjiga.
Prednosti i nedostaci
Mnogo toga nude videoigre, one mogu biti zabavne i društvene, izazovne i umjetničke.
Međutim, prednosti se gube ako videoigre igramo zato što osjećamo da moramo, ili zato što nemamo drugog posla. Veber smatra da treba mudro odabrate šta se igra, da igranje bude iz pravih razloga, te da ipak uživamo i u drugim hobijima.
Inovacije u videoigrama
Mnogo se govori o virtualnoj realnosti (VR), ali ono najzanimljivije će se ipak dešavati na području širem od videoigara.
– VR nije tako široko prihvaćena zato što je skupa, a usto mnogima (uključujući i mene) još uvijek izaziva mučninu. Moj odgovor je vjerovatno dosadan, ali najnovija inovacija koja me oduševila jest Nintendo Switch, hibridna konzola koju možete i spojiti na televizor i ponijeti sa sobom – kaže Veber.
U jednom trenutku se činilo da će povećanje snage mobilnih telefona značiti da ćemo na telefonima imati igrice kvaliteta konzolnih igara, ali na telefonima se sve vrti oko besplatnih igrica. Ali zato na Nintendo Switchu imate kvalitet konzolnih igara i možete ih igrati u vozu ili autobusu.
Kada govorimo o etici u svijetu gejminga tu se postavljaju dva pitanja.
Jedno je filozofija etike koju možete istražiti kroz videoigre, o čemu je u knjizi „Deset stvari kojima nas mogu naučiti videoigre (o životu, filozofiji i svemu)“ pisao koautor Dan Griliopoulos.
A drugo je to da li su videoigre etične kao takve, što je predmet konstantnih rasprava.
Veber je mišljenja da se mora razmišljati o tome da li je etično što razvojni programeri koriste tzv. mikrotransakcije (kupovinu putem aplikacije) za implementaciju sistema koji funkcionišu kao kockanje – na primjer tzv. kutije s plijenom (loot boxes) u Star Wars Battlefront 2, kao i tome da li je etično praviti videoigre u kojima u priči iz Drugog svjetskog rata igrači preuzimaju ulogu njemačkog vojnika koji je – žena, crnkinja (Call of Duty: World War II, videoigra za više igrača).
-Diskusije na takve teme neophodne su ukoliko želimo da se videoigre smatraju umjetnošću- zaključila je Veber u razgovoru za Noob.ba.
A. M.