Znate one trenutke kada u jeftinim horor filmovima lik ima odličnu ideju pa završi pod motornom pilom?
A jeste li ikad poželjeli biti jedan od tih glupana? Naravno da niste, no jeste li možda hitjeli biti taj poremećeni ubojica s vrećom na glavi i mačetom pri ruci? Pa okej, možda baš ni to niste, ali svejedno u takvim filmovima često navijamo za ubicu jer nas glupi tinejdžeri jednostavno iritiraju.
Dead by Daylight vam je upravo to – asimetrično ganjanje mačke i miša gdje četiri igrača pokušavaju pobjeći petome koji ih kani zaklati. Survival horror oduvijek je bio žanr fokusiran na single player iskustvo jer se naširoko podrazumijeva da stvari nisu toliko strašne kada strah imate s kime dijeliti.
Posebno je zanimljivog dizajna perspektiva tih dviju različitih uloga, jer dok je ubica u prvome licu fokusiran na plijen, ostatak ekipe bježi u trećem licu te time imaju i veće vidno polje. Ideja je na mjestu i nema sumnje da gameplay zna biti napet, pogotovo kada znate da se iza krvavoga ubice ne krije beživotni kompjuter.
A ubice? Ubice su posebna priča. To su legednarni likovi poput Freddya Kruegera, Michaela Myersa ili Leatherfacea, koji vas ganjaju, sijeku, tuku, režu i na kraju nabiju na kuku, odakle vas može spasiti saigrač ili će vas progutati misteriozno biće nazvano “Entity”, a to znači da ste mrtvi i da je to kraj igre za vas-
Samo jedan igrivi mod u kojemu žrtve pobjeđuju tako da pronalaze i popravljaju generatore kako bi si omogućili bijeg dok ih ubica pokušava nabiti na kuku ne ublažava osjećaj repeticije.
Takozvani “Bloodweb” interesantan je sistem napredovanja i otključavanja nagrada. Riječ je o mreži izbora novih predmeta ili sposobnosti koja je svaki put drugačija. Napetost u šumskom smetlištu diže se uglavnom zato što ne želite umrijeti bez veze i izgubiti vrijedne predmete koje ste se namučili da osvojite, a ne zato što vam je stalo do lika kojega igrate zbog njegove ličnosti. Kontekstualne informacije uopšte nisu dio igre već će te ih morati sami potražiti kopanjem po internetu. Sav napredak koji ste postigli vezan je za lika na kojemu ste nagradu i odabrali, tako da često nemate previše razloga premišljati se koga izabrati jer tako efektivno uvijek započinjete od nule, a isto vrijedi i za ubice.
Pravila igre lijepo su objašnjena video demonstracijama, ali nigdje se ne spomene koji lik što zapravo može i po čemu li se oni razlikuju pa tako ispada kao da su svi identični bez nekih prednosti, barem što se žrtava tiče.
Dead by Daylight donosi i mnogo finih detalja – naprimjer u šumi ima ptičica koje reaguju na vaše pokrete pa vas mogu otkriti dok se smucate u magli, a kad vas ubica jednom zvekne počinjete krvariti te tako za sobom i ostavljate trag krvi, što nikad nije dobar znak. Odlično ukomponirani otkucaji nemirnog srca otkrivaju vam razinu opasnosti, i sve su to uzbudljivi trenutci koji vas na mjestu tjeraju na promjenu načina razmišljanja.
Sve u svemu, Dead by Daylight je napeta horor igrica, za koju, vjerujte na riječ, treba živaca, ali i skila, pogotovo ako vam se iza leđa nalazi Michael Myers.