Na današnji dan, prije točno šesnaest godina, igrali smo treći dio Splinter Cell serijala, mnogima i najbolju igru sa Samom Fisherom.
Sredinom prošlog desetljeća serijal igara Splinter Cell bio je na svom vrhuncu. Treći dio, koji je na europskom tržištu izašao na današnji dan prije 16 godina, često se smatra najboljim ostvarenjem u serijalu, odnosno igrom koja je bila potpuno fokusirana na esenciju Splinter Cella – stealth iliti čučanje u mraku.
Splinter Cell: Chaos Theory bila je znatno mračnija igra od svojih prethodnika. Igračima je dala opciju da ubijaju protivnike nakon ispitivanja, zbog čega je dobna granica za igranje skočila na oznaku “18”. Segment stealtha produbljen je dodatkom zvuka pa su igrači morali paziti da ne prave previše buke kako ih neprijatelji ne bi čuli.
Splinter Cell: Chaos Theory bila je znatno mračnija igra od svojih prethodnika.
Glavni novitet bio je nož koji je imao više primjena – osim što se s njime moglo prijetiti neprijateljima, Sam je mogao razrezati neke materijale (npr. šator) kako bi si napravio prolaz. U ponudi su se našli neki novi gadgeti, a moglo se koristiti i više tajnih kamera istovremeno. Chaos Theory također je bio prva igra u serijalu koja je imala ragdoll fiziku, piše Hcl.hr.
Značajan skok zabilježen je i u prezentaciji igre, barem ako ste igrali verzije za Xbox i PC. Na zalasku generacije SC: Chaos Theory bio je jedna od najatraktivnijih igara tog vremena, iako je većinu vremena sve bilo toliko mračno da niste mogli vidjeti mnogo toga.
Unatoč tome što je igra ostvarila dobru prodaju, ispostavilo se kasnije da je to bio zadnji Splinter Cell tog kova. Nastavci poput Double Agenta i Convictiona akciju su postavili u daleko svjetlijim okruženjima, a tek se Blacklist djelomično vratio mraku kakav smo vidjeli u Chaos Theoryju.