Sigurno je malo onih koji makar u djetinjstvu nisu igrali “Čovječe, ne ljuti se”. I pored mnogobrojnih društvenih igara i modernih tehnologija, ova stara zanimacija postala je zabavna u vrijeme izolacije u našim domovima.
Ako niste znali, igra se od 1907. godine, kada ju je osmislio Nijemac Jozef Fridrih Šmit. Ovaj preduzetnik je iz želje da zabavi sinove osmislio, po uzoru na staru indijsku igru, u svojoj kuhinji igricu s kockicom, čunjićima izrezbarenim od drveta i komadom kartona iscrtanog kućicama i poljima.
Djeca su se odlično zabavljala, ali ne i Šmit, koji je pokušavao da na ovoj igri i zaradi.
Interesovanje za igru javilo se kada se zahuktao rat, i to kada je Šmit poslao u ratne bolnice donaciju od 3.000 kompleta. Ranjenicima je to preko noći postalo omiljeno trošenje vremena, a kada su se vratili kućama, sa sobom su donijeli i igru “Čovječe, ne ljuti se”.
Igra je ubrzo postala zarazna zabava i najpopularnija društvena igra u Njemačkoj. Osim dobre reklame, prednost njegove igre na ploči bila je i cijena. Set je koštao manje od pola kilograma šećera, pa nije čudo što je uprkos nestašicama i krizi, dvije godine nakon završetka rata, bio neizostavan kućni inventar u više od milion njemačkih domova.
Tako se društvena igra brzo širila i Evropom. Odrastali su nam roditelji, pa i mi, sad i naša djeca uz ovu igru i zaista se smatra jednom od najbezazlenijih za sve uzraste – od 5 do 105 godina!