in

LOLLOL LOVELOVE WTFWTF TUGYTUGY WOWWOW

Šta igrati tokom samoizolacije

Spisak videoigrica koje možete igrati, a koje svakako oduzimaju veliki broj slobodnog vremena.

Sve je više onih koji su u samoizolaciji zbog pandemije koronavirusa. Mnogi se pitaju šta raditi tokom vremena provedenom kući.

Seks je uvijek opcija, ali nemojmo se zavaravati, osim ako niste u svježoj vezi, većinu vremena provodit ćete ispred televizora, gledajući filmove i jedeći hranu koju ste nagomilali kao da čekate zombi apokalipsu.

Ispod je spisak videoigrica kojih možete igrati, a koje svakako oduzimaju veliki broj slobodnog vremena.

A Plague Tale: Innocence (2019)

Možda nije bila najveći prošlogodišnji hit, ali priča o avanturama brata i sestre u vrijeme haranja kuge idealno je rješenje za ovo karantensko vrijeme. Iako se radi o kvalitetno uravnoteženoj stealth igri iz trećeg lica, najsnažniji dio igre upravo je priča o mladim junacima i njihovoj transformaciji izazvanoj događajima s kojima se susreću.

Osim ako ne želite neku akciju i tražite nešto suptilnije, i niste alergični na prizore velikog broja štakora, hvaljena i nagrađivana igra francuskog razvojnog tima Asobo Studio mogla bi biti idealan izbor.

Death Stranding (2019)

Malo je koja igra toliko podijelila publiku i kritiku kao što je to slučaj s novom igrom Hidea Kojime. Ovisno o tome kojoj skupini pripadate, ovo je neupitno remek-djelo i jedna od najboljih i najneobičnijih igara svih vremena, jedinstvena i neopisivo dosadna igra ili jednostavno neopisivo dosadna igra.

A samu igru vrlo je teško opisati jer ništa slično niste igrali. U svojoj srži je klasična open world igra iz trećeg lica, ali postapokaliptična priča toliko je zapetljana da je gotovo nemoguće sažeti. Radnja prati kurira koji u razrušenom svijetu pokušava ujediniti preživjele i spojiti ih u mrežu kako bi napokon započela izgradnja novog svijeta, a sve to čini boreći se protiv pobunjenika, nemilosrdnog krajolika i duhova (Beached Things) koji su se pojavili kao posljedica katastrofe nazvane Death Stranding. A tu su i bebe i teglama.

Far Cry New Dawn (2019)

Ako ste se zaljubili u peti dodatak Far Cry franšizi, a igra vam se nešto postapokaliptično, nastavak New Dawn čini se kao logičan izbor. Ovo je bez ikakvih problema mogao biti DLC, a ne samostalni nastavak, ali ekipa je željela zaraditi pa je sasvim očekivano da su se odlučili na ovaj potez. Blago modificirana mapa okruga Hope zapravo je najveći nedostatak ove u svakom drugom pogledu zabavne igre.

Days Gone (2019)

Ako spojite sve filmove o zombijima, sve open world igre iz trećeg lica, The Last of Us i Sons of Anarchy, dobit ćete Days Gone. Radi se o potpuno neoriginalnoj igri koja reciklira sve igre povezane sa zombijima, ali to čini na tako dobar i zarazan način.

Donekle je moguće razumjeti kritičare koji joj nisu bili pretjerano naklonjeni, ali mnogi su očekivali novi The Last of Us, a dobili su nešto sasvim drugačije i to nešto je isprva bilo prepuno bugova.

Priča o bajkeru koji pokušava preživjeti zombi apokalipsu sve je samo ne originalan pristup istrošenoj tematici, ali nakon što su se prvi dojmovi slegli, bugovi ispravili i nakon što smo se svi pomirili s činjenicom da nije fer praviti usporedbe s TLOU, mnogi su shvatili da je Days Gone jedna od najboljih prošlogodišnjih igara i da zaista nije postojao razlog za tako mlak prijem jer mnogo toga što se zamjeralo Days Gone, moglo se zamjeriti i razvikanom i hvaljenom nastavku Red Dead Redemptiona.

Fallout serijal (1997-2020)

“War, war never changes” riječi su kojima je glumac Ron Perlman započeo nezaboravnu postapokaliptičnu retrofuturističku RPG avanturu koja traje više od 20 godina. Tvorac Fallouta, Tim Cain, u svojim je nastojanjima da stvori nasljednika igre Wasteland postavio temelje za jednu od najdugovječnijih franšiza u historiji videoigara.

Teško je reći bi li mlađe generacije pronašle zabavu u izometrijskom originalu koji se, priznali to neki ili ne, nije baš najbolje odupro zubu vremena, ali nakon što se igra preselila u prvo lice, novi naraštaji dobili su priliku upoznati se sa stanovnicima mnogobrojnih bunkera od kojih svaki krije zanimljivu priču.

Osim prva dva dijela, tu je i New Vegas, koji se možda i najviše približio atmosferi originala.

Disco Elysium (2019)

Ako ste se zaželjeli klasičnih izometrijskih RPG-ova, vjerojatno ste svjesni da ponuda u današnje vrijeme i nije “bogznakakva”. Sve je, ili iz prvog lica, ili još češće, open world igre iz trećeg lica koje su se toliko potrošile da je gotovo nemoguće pronaći nešto što već niste vidjeli hiljadu puta.

Disco Elysium djelo je estonskog pisca Roberta Kurvitza, a ovaj nezavisni dragulj toliko je dobro napisan i izveden da je na Game Awardsu osvojio nagrade za najbolju priču, najbolju nezavisnu igru i najbolji RPG. Nalazite se u ulozi detektiva koji u distopijskom okruženju istovremeno istražuje ubistvo i pokušava popuniti rupe u pamćenju, a sve zajedno je kombinacija igara kao što je Planescape: Torment, serija The Wire i True Detective, literarnih djela Dashiella Hammetta i Emila Zole i vizualnog identiteta koji evocira Rembrandta i Repina.

The Outer Worlds (2019)

Ova igra je savršena za sve one kojima se svidio originalni Fallout, ali i njegovi nastavci. Tvorci su upravo ljudi koji su stvorili originalni Fallout, Fallout New Vegas i Mass Effect, a kad na to dodate malo vizualnog identiteta Bioshocka i sporadično porazbacane reference na nikad prežaljeni Firefly – dobivate The Outer Worlds.

Radi se o jednoj od ponajboljih RPG-ova novijeg datuma, a nakon što nas je Fallout 76 razočarao i stvorio prazninu u žanru role playing igara iz prvog lica, ova svemirska retro-futuristička avantura u svemiru kojim haraju siromaštvo i moderna verzija kuge došla je kao naručena i stvorila vojsku vjernih fanova koji su dobili sve ono što su očekivali pa i puno više od toga.

Horizon Zero Dawn (2017)

HZD je remek-djelo. U šumi igara iz trećeg lica koje vas smještaju na gigantske mape na kojima nepovratno gubite vrijeme skupljajući bilje, rude i otpad te obavljate podmisije koje prečesto nemaju apsolutno nikakve veze s glavnom pričom, ekipa iz Guerrilla Gamesa uspjela je stvoriti nešto potpuno smisleno, ali neopisivo igrivo.

Nalazite se u ulozi Aloy, djevojke misterioznog porijekla koja pokušava preživjeti u postapokaliptičnom svijetu kojime vladaju roboti dok su ljudi podijeljeni na zaraćena plemena koja zaziru od tehnologije i u nedostatku znanja sve oko sebe pokušavaju objasniti praznovjerjem. Odlična priča, neprestana akcija i predivna grafika drže ovu igru svježom čak i tri godine nakon izlaska.

Metro Exodus (2019)

Tu je još jedan moderni klasik i pucačina iz prvog lica za koje na ovoj listi nije bilo previše mjesta.

Oni koji su upoznati s franšizom nastalom prema romanima ruskog pisca i novinara Dimitrija Gluhovskog vjerojatno znaju da je Metro jedan od najupečatljivijih doprinosa FPS žanru koji se od samog početka izdvajao u moru sličnih igara. Međutim, ono što su uspjeli učiniti s trećim dijelom zaista je veliki pomak i Metro je napokon postao sve ono što je trebao biti od samih početaka.

The Last of Us (2013/2014)

Priče u videoigrama u posljednjih su dvadesetak godina postale neusporedivo kompleksnije, a kako vrijeme odmiče, od igara sve češće očekujemo slojevitost kakvu posjeduju filmovi i serije. Ipak, malo je igara koje su uspjele postići ono što je pošlo za rukom Neilu Druckmannu koji je posudio sve što je mogao iz bogate postapokaliptične riznice i stvorio jednu od najupečatljivijih priča viđenih u nekoj videoigri.

Ukratko, cinični krijumčar Joel kreće na put s tinejdžericom Ellie koja potencijalno krije lijek za pandemiju koja je poharala svijet i pretvorila ga u postapokaliptično ratište prepuno zombija, drumskih razbojnika i očajnih ljudi koji samo žele preživjeti.

Oni koji su odigrali ovo remek-djelo dobro znaju zašto milioni širom svijeta nestrpljivo iščekuju nastavak, ali i seriju za čiji će se scenarij pobrinuti Druckmann i tvorac “Černobila” Craig Mazin. Ako je postojalo vrijeme za upoznavanje ili ponovnu šetnju ovim virusom poharanim svijetom, ovo je pravi trenutak.