Kostur otkriven u zabačenom uglu Bornea iznova ispisuje historiju drevne medicine i dokazuje da je najstarija poznata hirurška amputacija udova uspješno izvedena prije otprilike 31.000 godina, objavili su u srijedu australski naučnici.
Najranija otprije poznata amputacija podlaktice evidentirana je na 7000 godina starom kosturu pronađenom u Francuskoj 2010. godine, a stručnjaci su dosad pretpostavljali da su se takvi operativni zahvati obavljali isključivo u naseljenim poljoprivrednim područjima.
Otkriće ukazuje na to da su i lovci-sakupljači iz kamenog doba, koji su živjeli u današnjoj indonezijskoj pokrajini Istočni Kalimantan posjedovali sofisticirano medicinsko znanje o anatomiji i liječenju rana.
“To mijenja naše poimanje razvoja ove medicinske grane”, rekao je Tim Maloney, naučni suradnik na australskom Sveučilištu Griffith, koji je vodio istraživanje.
Kostur je otkriven 2020. u impozantnoj špilji Liang Tebo poznatoj po zidnim slikama starim 40.000 godina. Okruženi šišmišima, čigrama i, povremeno škorpionima, naučnici su mukotrpno uklanjali sediment da bi otkrili iznimno dobro očuvan kostur. Nedostajali su mu samo lijevi gležanj i stopalo.
Baza preostale kosti noge imala je neuobičajen oblik, kvrgav izrast iznad naizgled čistog prijeloma, što ukazuje na to da su i gležanj i stopalo namjerno uklonjeni.
“Rez kosti je vrlo uredan i obavljen je koso…, zapravo možete vidjeti površinu i oblik reza kroz kost”, rekao je Maloney na konferenciji za novinare.
Ostala objašnjenja izgleda kostiju, a moglo se raditi o posljedicama napada životinje ili povredi od prignječenja ili pada, prouzročila bi prijelome, a zacjeljivanje bi se razlikovalo od zatečenog stanja kostura. Zub i okolni sediment pokazali su da je kostur star najmanje 31.000 godina i da je pripadao osobi koja je umrla u dobi od oko 20 godina.
Unatoč nevjerovatnoj traumi amputacije, čini se da je osoba nakon nje preživjela još šest do devet godina. Do tog su zaključka došli na temelju opažanja o ponovnom rastu kostiju noge. Naučnici vjeruju da osoba nije pretrpjela veću postoperativnu infekciju.
Ovako izvedena amputacija ukazuje na “vrlo detaljno poznavanje anatomije ekstremiteta te mišićnog i vaskularnog sustava”, napisao je istraživački tim u radu objavljenom u srijedu u časopisu Nature, dodajući da zaključuju kako je uslijedila “intenzivna postoperativna njega… redovito čišćenje, previjanje i dezinficiranje rane.”
Ljudi su stoljećima izvodili operativne zahvate jedni na drugima, vadili su zube i bušili rupe u lubanji u sklopu trepanacije, otvaranja lubanje radi rasterećenja mozga, pritisnutog izljevom krvi ili kao posljedice utisnuća kosti zbog povrede.
Amputacija je toliko složen operativni zahvat da je na Zapadu tek prije otprilike jednog stoljeća uvrštena u operacije nakon kojih su ljudi mogli očekivati da će je preživjeti. Otkriće s Bornea pokazuje da su se i lovci-sakupljači uspijevali nositi s izazovom kirurških zahvata i to 24.000 godina ranije nego što se dosad vjerovalo, prenosi Hina.
Unatoč svemu što je kostur otkrio naučnicima, postavljaju se brojna pitanja: kako je i zbog čega obavljena amputacija? Što se koristilo protiv bolova ili za sprečavanje infekcije? Je li ova operacija bila rijetka ili češća praksa?
Tim stručnjaka nagađa da je ‘hirurg’ kao ‘instrument’ možda koristio vrlo oštar predmet od kamena, a protiv bolova i sprečavanja infekcija vjerovatno su se koristile biljke s ljekovitim svojstvima.
Studija nam “pruža uvid u skrb i liječenje u dalekoj prošlosti”, napisala je Charlotte Ann Roberts, arheologinja sa Sveučilišta Durham, koja nije sudjelovala u istraživanju.
U špilji u Liang Tebou sljedeće se godine očekuju daljnja iskapanja. Naučnici se nadaju da će saznati više o ljudima koji su tamo živjeli.
“Ovo je zaista žarište ljudske evolucije i arheologije”, smatra Renaud Joannes-Boyau, profesor na Sveučilištu Southern Cross koji je pomogao u datiranju kostura.