„Momak, nakuca l’ se šta“, pita jučer uposlenik parkinga novinara Turističke patrole „Dnevnog avaza“ na Plavoj vodi, dok smo slali reportažu iz lijepog Travnika. Bi to povod za početak ovog teksta, jer su slično u Sarajevu, kod Sebilja, kaže legenda, Ivu Andrića, nobelovca, čovjeka za kojeg je čuo cijeli svijet, neposredno nakon nagrade, zafrkavali: „Pisac, napiše li se šta?“
Rudolfova i Lutvina
Takva je čaršija. Takva je varoš i neke stvari se ne mijenjaju. Upravo u „Lutvinoj kahvi“, gdje je nastajala i ova priča, sjedio je i veliki Ivo Andrić. U maloj kahvi, s druge strane puta koji je prema Sarajevu gradio strogi Omer-paša Latas, 18. juna 1887. godine sjedio je i austrijski prestolonasljednik Rudolf Karl Franc Jozef (Franz Joseph), jedinac sin cara Franje Josipa, pa se desetljećima poslije kafana zvala „Rudolfova kahva“.
Andrićev roman „Travnička hronika“ i počinje i završava se ovdje, gdje danas na mobilnom telefonu u potrazi za Wi–Fi mrežom piše: connecting lutvo.
– Mi smo simbol Plave vode – govori ponosno konobar dok nam servira dvije desetke u pola s kajmakom i lukom.
Iznad Plave vode, koja protječe nadomak stotina turista koji je pohode i dive joj se, prave selfije na malim mostovima, pazare neki suvenir, kilu meda ili neki čaj, pogled se diže na tvrđavu. Stari grad Travnik, koji, kaže Sabina Maslić iz Zavičajnog muzeja Travnik, ime dobi po travi, odnosno porezu na ispašu stoke.
– Prvi put se Travnik spominje 1463. godine u Trogirskom izvještaju kao jedan od gradova koji su pali pod osmansku vlast. Travnik je 150 godina bio vezirski grad. U tom periodu u njemu je stolovalo 77 vezira, neki su ovdje i pokopani – kaže Maslić.
Sa Sabinom razgovaramo na tvrđavi koja je jedan od najljepših i najočuvanijih objekata srednjovjekovne Bosne.
– U kuli je izložena stalna etnografska postavka o životu svih naroda travničkog kraja – dodaje Maslić.
U ljetnom periodu aktivne su i radionice tkanja i grnčarenja. Tu zatječemo majstora, poznatog travničkog grnčara Seada Muslimovića.
– Ovdje demonstriramo grnčarenje. Usput što uradimo, prodamo ako ima kupaca, a ima. Ugodno s korisnim. Drago mi je kada škole pošalju djecu da uče o svojoj historiji – govori Muslimović.
Zanat je pokupio od poznatih grnčara iz Lješeva kod Visokog.
– A znate li da je u Travniku, 20 dana prije pogibije, bila princeza Dajana – pita nas Sabina.
Objasnila nam je da svratimo u kafić „Vremeplov“. Vlasnik je Velid Terzić, koji je kafić otvorio zajedno sa suprugom te drugom Amirom Dželilbašićem i njegovom suprugom.
– Za tim stolom za kojim vi sada sjedite, za njim je sjedila i ručala i princeza Dajana prilikom posjete Travniku 1997. godine. Priča tog stola je sljedeća, on je bio u hostelu „Vezirov slon“, a vlasnik hostela je otac moje supruge. I kada smo mi otvarali ovaj kafić prije četiri godine, ubacili smo i taj sto i malo ga uredili. Turisti su oduševljeni tim podatkom – kaže Terzić.
Odmah na Plavoj vodi parkiran je voz za turistički obilazak grada. Ali, Zavičajni muzej u Travniku u svojoj ponudi ima uslugu obilaska svih znamenitosti u Travniku: vezirska turbeta, turbe pjesnika Ilhamije koji je pogubljen u Travniku, Hadži Ali-begove džamije sa sunčanim satom i sahat-kulom.
Travnik je možda jedini grad u svijetu koji ima dvije sahat-kule.
Treba svakako posjetiti i lokalitet Konak, Nadbiskupsku gimnaziju, katoličku Crkvu sv. Ivana Krstitelja, pravoslavnu crkvu, Elči Ibrahim-pašinu medresu, Šarenu džamiju koja se trenutno rekonstruira.
Mjesto rođenja
Doći u Travnik, a ne posjetiti rodnu kuću Ive Andrića, bilo bi kao otići u Pariz, a ne posjetiti Ajfelov toranj. U kući je i kustos Enes Škrgo, koji svim posjetiocima ljubazno do najsitnijih detalja objašnjava vezu Andrića i Travnika.
– Kuća u kojoj je 9. oktobra 1892. godine rođen nobelovac Ivo Andrić rekonstruisana je 1974. i u njoj je smještena stalna izložbena postavka o životu i djelu ovog književnika. Rodna kuća Andrića djeluje kao depandans Muzeja. Inače, između Andrića i Travnika postoji skoro paradoksalan odnos, jer u njegovoj biografiji Travnik je upisan tek kao mjesto rođenja – kaže Škrgo.
Treba naglasiti da se Travnik i Travničani dobro brinu o kući našeg nobelovca.
Historijski podaci
– U bližoj okolici Travnika pronađeni su ostaci raznih kultura koje su se u određenim povijesnim periodima smjenjivale na ovom prostoru. Prvi tragovi života potječu iz mlađeg kamenog doba, neolita. Nađeni su na lokalitetima Nebo i Mujevine u dolini Bile i Crkvine u dolini Lašve, a pripadaju trećem i drugom mileniju prije naše ere.
– Rimljani ove krajeve zauzimaju početkom naše ere i u njima ostaju sve do propasti Zapadnog rimskog carstva 476. godine. U to vrijeme je okolica Travnika bila relativno gusto naseljena. U gornjoj dolini Lašve, na području današnjeg Turbeta, pronađeni su ostaci rimskih grobnica, vojne utvrde, temelji naselja, ranokršćanske bazilike, novac, keramika i dr. I u Travniku se naišlo na tragove rimskog boravka, kao što su opeka, grnčarija, novci i nadgrobna ploča s natpisom.
– U 6. stoljeću na pozornici historijskih zbivanja pojavljuju se Istočni Goti, a početak 7. stoljeća obilježen je upadima avarskih i slovenskih plemena i trajnim naseljavanjem Slavena u ovim krajevima. Na većem dijelu Bosne i Hercegovine nisu nađeni ostaci slavenskih naselja, ali su na mnogim gradinama pronađeni fragmenti slavenske keramike. I sam naziv gradina je slavenskog porijekla. Period od 7. do 10. stoljeća na području cijele Bosne historijski je nerasvijetljen i slabo je poznato kakva su se zbivanja ovdje odvijala. Pretpostavlja se da je i prije dolaska Turaka u podnožju grada već postojalo manje podgrađe s trgom.
-U toku 16. i 17. stoljeća ispod tvrđave se formira manje naselje, kasaba, s glavnim trgom Baš-čaršijom, na mjestu današnje džamije Sulejmanije. Baš-čaršija se spominje već 1590. godine u vezi s gradnjom kamenog mosta preko rijeke Lašve.
Krajem 17. stoljeća Travnik postaje upravni centar bosanskog pašaluka. Nakon ratnog pohoda austrijskog princa Eugena Savojskog na Bosnu i velikog požara koji je u Sarajevu izazvao, bosanski vezir Defterdar Halil-paša Ćoso prenosi vezirsku stolicu iz Sarajeva u Travnik. Od 1699. godine, uz dva manja prekida, Travnik će biti sjedište bosanskih namjesnika. Za to vrijeme grad se ekonomski i teritorijalno razvija i postaje važan zanatski i trgovački centar.
-Početkom 19. stoljeća Travnik postaje i diplomatsko sjedište. Najprije Francuska, 1906., a godinu dana poslije nje Austrija, otvaraju svoje konzulate u Travniku. U to vrijeme je Turska već oslabljena imperija na čije teritorije pretendiraju velike evropske sile Austrija, Rusija i Francuska. Konzulati su otvoreni radi bolje saradnje među carevinama, ali su se iza diplomatskih kodeksa krili osvajački, politički, vojni i drugi interesi.
-Prema dogovoru velikih sila, na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska monarhija dobila je pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, a 1908. godine službeno je proglasila i njenu aneksiju. Uspostavljanjem nove vlasti u zemlji, prilike će se u Travniku naglo izmijeniti. Grad se polako počinje uključivati u industrijsku epohu. Otvaraju se prvi industrijski pogoni: Tvornica duhana (1893.), Tvornica šibica (1901.), Poduzeće za preradu drveta “Ugar” u Turbetu (1912.).