in

LOLLOL LOVELOVE TUGYTUGY WOWWOW

Bio je ponos Jugoslavije: Kako danas izgleda Titov “Galeb”

Tito je posljednji put Galebom plovio 1979. godine

Italijanska kompanija za trgovinu južnim voćem je 1936. godine, Ređina Acienda Monopoli Banane (ital. Regina Azienda Monopoli Banane, RAMB) iz Đenove, naručila četiri brza broda na dizelski pogon. Četiri broda istog tipa, među kojima i RAMB III, izgrađeni su u brodogradilištu Ansaldo u Đenovi 1938. godine. Originalana namjena brodova bio je prevoz smrznutih banana iz Somalilenda i Eritreje u Evropu.

Međutim, pred početak Drugog svjetskog rata zbog svog dizajna RAMB III je prepravljen u pomoćnu krstaricu koja je u Libiju vozila meso za italijanske vojnike. Brod je 1941. u Bengaziju u pramac pogodio torpedo ispaljen sa britanske podmornice. Oštećenje je bilo prilično veliko, ali se kapetan Đuzepe Aneti snašao, preslagao tovar i sa krmom naprijed preplovio 900 nautičkih milja od Libije do Sicilije, odakle je tegljačima brod odvučen u brodogradilište San Marko u Trstu.

U međuvremenu, Italija je kapitulirala i 1943. godine brod su preuzeli Njemci i prepravili ga u minopolagač. Brod je dobio novo ime, Kibic (Kiebitz), a potom poslat na Kvarner i sjeverni Jadran gdje je u more položio više od 5.000 morskih mina, dok ga novembra 1944. u Rijeci nisu potopili saveznički avioni.

Po oslobođenju nove jugoslovenske vlasti su brod podigle sa dubine od 22 matera i u pulskom brodogradilištu Uljanik ga prepravili i preuredili u školski brod juglsovenske ratne moranrice. Brod je dobio ime “Galeb”. Osim što su se na njemu školovali oficiri, podoficiri i mornari brod je imao još jednu namjenu – postao je ploveća rezedencija maršala Tita.

U novoj ulozi koja se veoma razlikovala od originalne namjene broda, Galeb je služio narednih 30 godina.

Brzinu od 17,6 čvorova brod je postizao pomoću dvaju Fijatovih dizel-motora od 7.000 KS. Zanimljivost je da su Italijani, ponosni na Galebove motore iz 1938. godine, u jednom trenutku SFRJ ponudili, da u zamjenu za dozvolu uklanjanja motora iz broda, kako bi bili izloženi u Fijatovom muzeju u Torinu, Jugoslovenskoj ratnoj mornarici izgrade novi, najmoderniji školski brod. Jugoslovensko rukovodstvo tu je molbu odbilo.

Brod je prvi put u fokus međunarodne javnosti došao u martu 1953. kada je, išavši na susret sa Vinstonom Čerčilom, Tito, kao prvi komunistički vođa u historiji koji je posjetio Ujedinjeno Kraljevstvo, brodom uplovio u Temzu.

Od marta 1953. godine, Tito je Galebom putovao 14 puta, pritom posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Evropi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka, od kojih u neke i više puta. Tokom posjeta Galebovom palubom prošli su mnogi državnici i predstavnici prijateljskih zemalja – od engleskog premijera Vinstona Čerčila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Hajla Selasija i marokanskog kralja Hasana II.

Tito je posljednji put Galebom plovio 1979. Poslije njegove smrti Galeb se koristio za obuku pitomaca i mornara JRM, a kada je počeo raspad Jugoslavije korišćen je za izvalčenje jednica JNA iz Slovenije i Hrvatske.

Brod je mnogo kasnije kupio za 750.000 dolara Džon Pol Papanikolu, grčki brodovlasnik sa američkim državljanstvom. Novi vlasnik je jahtu poslao u riječko brodogradilište Viktor Lenac – Kraljevica. Papanikolau je želio Galeb da preuredi u luksuzni ploveći kongresni centar, što je trebalo da košta 15 miliona dolara.

Ipak, zbog krize Grk je brodogradilištu viktor Lenac ostao dužan 2,3 miliona dolara i nekoliko stotina hiljada dolara za lučke takse. Novac nikad nije uplaćen, a Galeb je ostao u Rijeci zaplijenjen. Zbog duga brodovlasnika, sud u Rijeci je brod dao u stečajnu masu brodogradilišta. Na aukciji brod je kupio grad Rijeka za 150.000 dolara s namjerom da ga pretovori u ploveći muzej.