in

Jelena je jedna od glavnih faca eSportsa na Balkanu, a evo i zašto

Jelena Savić poznata i pod nadimkom Rapunzel ima 24 godine i diplomirani je informatičar, međutim, ako ovu Beograđanku na nekoj slavi pitaju čime se bavi, objašnjenje će za mnoge malo potrajati.

Ona je prva žena u regionu koja hostuje (vodi) esport turnire i pored toga se aktivno bavi gejmingom.

Esport je forma takmičenja u video igricama u kojoj se više igrača umreženo i organizovano takmiči u određenoj igri. Pomama za ovom formom u svijetu je tolika da se na turnirima vrte milionski iznosi, a čak su i domaće kladionice uvele klađenje za ovaj tip takmičenja.

– Najviše sam radila na igrici League of Legends (LOL), ali isto tako probala sam se i u vođenju drugih poznatih naslova kao sto su CS:GO, FIFA, Tekken, Heartstone. Igre su prosto sastavni dio mog života od najranijeg djetinjstva. Počelo je prvo sa Nitendom NES i Super Mariom kao najomiljenijom igricom ikada. Potom je na red došao Sony Playstation, i onda nešto kasnije u osnovnoj školi je polako krenulo doba PC igara, vjerujem da se svi tog perioda sjećaju jos iz internet dial up verzije, kao najveće problematike nas gejmera – kaže Jelena za Blic i ističe da joj je vrlo teško da se odluči samo za jedan naslov.

Esport je stigao na Balkan. Održavaju se turniri, čitave lige i festivali. Jelena aktivno učestvuje od prošle godine.

“Svakim danom vidimo sve više kvalitetnih igrača koji formiraju timove, kompanije/organizacije i drugi koji se interesuju za te iste timove, druge strane organizuju sve više turnira u raznim igrama, publika i interesovanje je također u porastu svakodnevno. Niz sitnih koraka stvara cjelinu polako, ali sigurno. Nekako klasična priča za našu državu je da u svemu malo kaskamo, ali izuzetno me čini sretnom što postajemo dio globalnog Esporta”, otkriva Jovana.

Nema nove pojave a da neko ne pita – može li od toga da se zaradi. Odgovor nije lak.

“Rijetko je da neko živi samo od gejminga, čak i članovi jačih timova koji zarađuju od toga maltene zarađuju minimalac, a zaslužuju mnogo više jer je potrebna posvećenost i vrijeme kao i kod svakog klasičnog posla. Napraviću malo poređenje, najveći nagradni fondovi za turnire globalno se kreću u stotinama hiljada i milionima dolara, kod nas je u regionu ove godine najveći nagradni fond bio 20.000 eura”, iskrena je Beograđanka koja se bavi gejmingom ali i dalje traži posao u struci.

Uprkos poteškoćama sebe vidi u esport industriji i na duže staze.

“Sve se toliko brzo menja da je teško reći šta budućnost nosi, ali sebe vidim u njoj, makar u organizaciji. Ostaje da kao i uvijek radim ono što volim i trudim se da budem što bolja u tome”, zaključuje.

Esport kao olimpijska disciplina

Posljednjih godina vlada velika debata o tome da li esport treba da bude zastupljen na olimpijskim igrama. Savićeva kaže da je ta tema itekako svježa.

“Sasvim je sigurno da se esport razvija uzlaznom putanjom, industrija koja neće prestati da raste u narednim godinama. Da li će postati olimpijski sport ili neće, nije tako lako odgovoriti da ovo, na tu temu sam pisala i diplomski rad. Apsolutno mogu da razumijem one koji tvrde da to nije sport zbog manjka fizičke aktivnosti dok sa druge strane razumijem i esportiste koji ulažu apsolutno isto ili čak i više vremena i truda da bi bili profesionalci u tome sto rade. Zašto esportisti ne bi bili sportisti, a šahisti jesu,” pita se ova mlada profesionalka.